Prvo su hici zvonko odjekivali po stubištu Ivekovićeve 17 na zagrebačkoj Peščenici. S brojnim pogocima u tijelo i “ovjeren” metkom u glavu, u krvi je ležao 52-godišnji bankar Ibrahim Dedić. Susjedi su istrčali na dvorište, jedna ekipa za očevide i inspektori iz Odjela za krvne delikte prikupljali su tragove na mjestu zločina, a vrlo brzo nakon toga druga policijska ekipa već je omotala policijsku traku oko napuštene “petice”.

Ibrahim Dedić slutio je smrt. Nikamo nije išao bez oružja, koje je čak i vidljivo držao za pojasom. Strah od smrti tjerao je svojim osebujnim agresivnim nastupom, stalno istupajući u medijima te optužujući i policiju i državu, ali ne imenujući nikoga od koga bi mu prijetila opasnost po život.

Što je bio okidač, zašto je baš umirovljeni časnik Tomislav Viktor Basa, dragovoljac Domovinskog rata, bivši zamjenik zapovjednika izvidničko-diverzantske satnije 132. brigade i bivši pripadnik 81. gardijske bojne sa sjedištem u Virovitici, bio taj koji je, kako tvrdi tužiteljstvo, presudio Ibrahimu Dediću - tek treba ustanoviti istraga.

Uhićenje bivšeg ratnika, koji već 15 godina živi u Švicarskoj i ima hrvatsko, nizozemsko i švicarsko državljanstvo, među njegovim je suborcima izazvalo nevjericu i šok. Nitko od njih ne vidi poveznicu između vještog diverzanta i hrabrog borca s jedne te kontroverznog bankara s druge strane. Neki otvoreno tvrde da je Tomislav Basa žrtvovan kako bi se država spasila od moguće odštete sinu ubijenog bankara zbog toga što se dosad nije riješilo njegovo ubojstvo i zbog čega je on izgubio već neke sporove, ali državi kao Damoklov mač nad glavom visi tužba pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu i činjenica da su u nekim slučajevima sudovi dosuđivali protiv Hrvatske zbog policijske inertnosti u istragama, piše Jutarnji list.