Pandemija koronavirusa Sars-CoV-2 pokazuje se širom svijeta u svoj svojoj okrutnosti. Pola je svijeta stalo otkad se virus počeo širiti  planetom, a posebno je problematična činjenica to što se iznimno lako prenosi. Dodatni je problem što mnogi ljudi koji su zaraženi imaju blage ili neznatne simptome i prenose virus ni ne znajući da to čine, piše CNN.

Posljedice infekcije znaju biti ozbiljne: oko 14 posto oboljelih mora na terapiju kisikom (na respiratore), dok 5 posto završava na intenzivnoj njezi. Istraživanje koje su proveli istraživači s Imperial College London ustanovilo je da je stopa smrtnosti ovog koronavirusa oko 0,9 posto.

Postoji nekoliko faza epidemije. Kada je poznato samo nekoliko slučajeva, i dalje je moguće identificirati i izolirati inficirane i pratiti ljude s kojima su bili u kontaktu, testirati ih, nadgledati i, ako je potrebno, izolirati ih. Ovo je takozvana faza testiranja i praćenja. U nekoliko mjesta na istoku Azije – u Singapuru, Hong Kongu i Tajvanu – do sada je postignut uspjeh u ograničavanju epidemije najvećim dijelom zahvaljujući testiranju i praćenju.

Kada zaustavljanje epidemije ne uspije u ovoj fazi, ona ulazi u drugu fazu u kojoj nije poznato tko širi bolest i u kojoj broj slučajeva stalno raste. Brzina širenja COVID-19 je ekstremno velika i udvostručava se u roku pet dana, ušestostručava za mjesec dana, a udvanaesterostručava za dva mjeseca, to jest, za dva mjeseca može biti 4000 više oboljelih nego na početku epidemije. Broj inficiranih i mrtvih još brže bi se povećao da je vrijeme udvostručavanja kraće.

Koje su najbolje mjere za zaustavljanje širenja virusa?

Ključna stvar u ograničavanju epidemije je zatvaranje gradova i država, uključujući i zatvaranje svih trgovina i poslova koji nisu potrebni. Otkazuju se događaji, javna mjesta su očišćena i od većine se ljudi traži da ostanu u svojim domovima. Kina je provela najrigoroznije mjere nekoliko tjedana nakon epidemije, a Italija se također već neko vrijeme bori pooštravajući mjere. Sve je veći broj država koje proglašavaju izvanredno stanje, uvode policijske satove i mole svoje građane da ne napuštaju domove osim ako moraju kupiti hranu.

Uspješne mjere samoizolacije pokazale su se kao dobar način za smanjenje broja oboljelih i ako se provedu na vrijeme i učinkovito, sprječavaju preopterećenost zdravstvenog sustava, čime se smanjuje i broj smrtnih slučajeva nebrojenih tisuća oboljelih od COVID-19. Osim toga, ovaj pristup može drastično smanjiti broj novih zaraženih, kao što se potvrdilo u Kini.

Ipak, ovaj potez je jako skup i u društvenom i u političkom i u ekonomskom smislu i cilj je da se što prije završe mjere samoizolacije uz izbjegavanje širenja epidemije. Potrebno je smanjiti broj slučajeva do te mjere da se omogući testiranje svakoga tko ima simptome i da je moguće pratiti sve s kojima je on bio u kontaktu. U druga rješenja spadaju novi lijekovi i cjepiva i postepena izgradnja "imuniteta krda", koja će se izgraditi u sljedećim godinama i desetljećima.

Nekontrolirana epidemija može zaraziti 60 posto populacije

Prema standardnim epidemiološkim modelima, nekontrolirana epidemija može zaraditi 60 posto populacije. Sa stopom smrtnosti od 0,9 posto, to bi dovelo do 1–2 milijuna smrti.

U fazi samoizolacije i zatvaranja države i gradova, posebno zaštićeni trebaju biti oni stariji od 60 godina i oni koji su već bolovali od bolesti srca, bolesti pluća i metaboličkog poremećaja. Osamdeset posto onih koji umiru od koronavirusa jesu ljudi koji su stariji od 60 godina. Starijima je potrebna posebna podrška društva kako bi ostali u izolaciji.

Osim toga, potrebno je osigurati dovoljan broj respiratora, imati dovoljno bolničkih kreveta i zaštitne opreme za osoblje koje se brine o oboljelima. Sve to za sada jedino možemo napraviti ako samoizolacijom i zatvaranjem država i gradova smanjimo broj novih oboljelih do te mjere da se zdravstveni sustav može nosi s novim slučajevima i posvetiti im potrebnu pažnju u liječenju.