Piše: SENAD AVDIĆ

Gromoglasno najavljivanog susreta lidera Srbije i Kosova u Washingtonu koji je organizirao i najavio Richard Grenell, specijalni pregovarač Sjedinjenih Američkih Država za Kosovo - izvjesno je, neće biti. Sastanak koji je unaprijed dobio optimistički atribut "historijski" i predstavljan kao neka vrsta srpsko-albanskog "mini Daytona", propao je zbog odbijanja predsjednika Kosova Hashima Thacija da otputuje u SAD nakon što je Tužiteljstvo za Kosovo u Haagu najavilo podizanje optužnice protiv njega i Kadrija Veselija, još jednog visokog poltičara s Kosova sa spornom ratnom prošlošću. Odmah nakon Thacija, i Avdullah Hoti, premijer Kosova, otkazao je odlazak u Washington. "Usljed novonastale sutacije u Prištini, kao rezultat predavanja optužnice Specijalnog tužiteljstva, moram se vratiti u svoju zemlju i pobrinuti o svemu", objasnio je svoju odluku Hoti. Američki diplomat Grenell, reagirajući na Thacijevo odustajanje, napisao je da "poštuje njegovu odluku da ne prisustvuje razgovorima dok se ne srede pravna pitanja vezana za te navode". Bivši američki ambasador u Njemačkoj mislio je na navode Specijalnog tužiteljstva za zločine počinjene na Kosovu, koji ozbiljno terete kosovskog predsjednika.

BATINA IZ HAAGA, MRKVA IZ WASHINGTONA

Namjerno kažemo "terete", a ne "optužuju", jer ono što je stiglo jučer iz Specijalnog tužiteljstva, a odnosi se na Thacija i Veselija, nema formu optužnice. Prije je riječ je o svojevrsnom nacrtu u kojem se predraspravno Sudsko vijeće za ratne zločine u Prištini informira da Tužiteljstvo istražuje ulogu i odgovornost dvojice kosovskih poltičara u ratnim zločinima. Profesorica Nevenka Tromp, dugogodišnja radnica Tužiteljstva za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, u razgovoru za srbijansku N1 televiziju kazala je da je riječ o do sada nepoznatoj praksi tužiteljstva, da se javnost informira o optužnici koja ne samo što nije sudski potvrđena nego nije ni napisana. "Koliko se može vidjeti, to je nacrt optužnice, neka vrsta najave da se radi na opužnici protiv ove dvojice kosovskih poltičara", kazala je Trompova.

OPTUŽNI ILI OTUŽNI PRIJEDLOG?

Niz je neodumica u vezi s formom, kao i namjerama optužnice protiv Thacija i Veselija. Jedna od njih odnosi se na tajming kada je s njom upoznata javnost, pa i osumnjičeni političari. Optužni prijedlog je Specijalno tužiteljstvo podnijelo prije dva mjeseca, 24. aprila, a objelodanjen je jučer, jer je "specijalni tužitelj smatrao nužnim da o optužbama izda javno saopćenje usljed kontinuiranih pokušaja Hashima Thacija i Kadrija Veselija da ometaju i podrivaju rad optužnog vijeća", saopćilo je Tužiteljstvo za Kosovo.

Malo ko može osporiti da su motivi za objelodanjivanje (nedovršenih) optužnica protiv dvojice ratnih komandanata i poslijeratnih političkih lidera kosovskih Albanaca (i) politički motivirani. Nema boljeg dokaza za to od činjenice da se sve zbilo tri dana pred važne razgovore u Bijeloj kući. Pravosudno-medijskim manevrom se, očito, želio ostvariti pritisak na kosovske pregovarače, prije svega Hashima Thacija da omekša i promijeni svoju poziciju i zahtjeve o budućnosti Kosova. Teško je, također, vjerovati da onaj ko je osmislio ovakav scenarij, nije mogao pretpostaviti kakve će posljedice uslijediti, da će predsjednika Kosova prisiliti da odustane od pregovora s Vučićem u organizaciji Trumpovog "specijalca" Richarda Grenella. Malo je vjerovatno da iza manevra sa prozivanjem Thacija za ratne zločine stoji američka administracija, jer ona nema nikakav interes za propast srpsko-albanskog sastanka, koji je dugo i pažljivo pripremala. Dapače. Pored toga, prema svemu što se u odnosima SAD-a i Kosova do sada dešavalo, može se zaključiti da je upravo Hashim Thaci za američku administraciju bio najpouzdaniji albanski političar na Kosovu u posljednjih 20 godina. Njegova poslušnost i bezuslovna lojalnost nije niti jednom dovedena u pitanje. Thacijevi politički rivali su kritizirali njegovo "sluganstvo" prema Amerikancima i na tome temeljili svoje političke programe. Ramush Haradinaj, bivši premijer Kosova i još jedan pripadnik "ratnog rukovodstva", tvrdio je da Thaci uz pomoć američke administracije u tajnosti priprema s Aleksandrom Vučićem sporazum koji bi počivao na podjeli Kosova, što je u osnovi bila "korekcija granica". Haradinaj, kojeg se smatralo čovjekom iza kojeg stoji Evropska unija, odnosno Njemačka, srušio je prije dvije godine srpsko-albanske pregovore, koji su, izgledalo je, bili ušli u završnu fazu. Evropska unija, prije svega njemačka kancelarka Angela Merkel, odbacila je svaku ideju o razmjeni teritorija, uvjerena da se legaliziranjem tog principa otvaraju nova krizna žarišta ne samo u regionu, nego i širom Evrope.

Ramush Haradinaj je u julu prošle godine podnio ostavku na mjesto kosovskog premijera nakon što ga je Haški sud za ratne zločine na Kosovu pozvao na saslušanje. Haradinaj koji se prehodno iz ("jednog drugog") Haaga vratio s oslobađajućom presudom za zločine za koje ga je teretilo Tužiteljstvo, bio je jedan od desetina kosovskih ratnih komandanta i vojnika koji su saslušani u Haagu, ali se jedini povukao zbog toga. On je podnio ostavku na premijersku funkciju i 2005., kada se predao Tribunalu u Haagu. Smatralo se to tada, prije godinu dana, pobjedom njegovog vječitog rivala, predsjednika Kosova Thacija i njegovih američkih zaštitnika.

No, navodni pobjednici uskoro se sreću s novim, još većim problemom: Haradinaja na mjestu predsjednika Vlade nasljeđuje Albin Kurti, lider Pokreta samoopredjeljenje, najbrojnije stranke u Parlementu Kosova. Kurti, dugogodišnji zatočenik srpskih zatvora, nije bio učesnik rata niti je pripadao bilom kom od ratnih lobija. Njegova retorika i cjelokupna politička praksa tokom kratkog perioda koliko se zadržao na funkciji, bila je bliža Haradinajevoj nego Thacijevoj, ali mnogo radikalnija, konzistentnija i dosljednija u odbijanju da pregovara sa Srbijom o bilo čemu, osim o međusobnom priznanju. Odbijao je i normalizaciju trgovinskih odnosa i insistirao da ostanu važiti carine za srpsku robu koje je uveo Haradinaj. Albina Kurtija je kosovska Skupšina smijenila prije tri mjeseca uprkos protivljenju ambasadora Njemačke, Francuske i Evropske unije. I njemačka kancelarka Merkel je bila zabrinuta zbog smjene Kurtija, što mu je i rekla u telefonskom razgovoru. On je, pak, tvrdio da je njegovu smjenu direktno tražio američki diplomat Grenell ucjenjujući Thacija i lidere drugih stranaka da to moraju izvršiti. "Kosovom se upravlja iz Washingtona", složili su se analitičari i diplomati u Prištini.

Nakon određenih proceduralnih i zakonskih peripetija, početkom juna je odlukom Ustavnog suda na mjesto premijera Kosova izabran Avdullah Hoti, član LDK, kojeg je mjesec-dva ranije Kurti smijenio sa mjesta potpredsjednika Vlade. Četrdesetpetogodišnji Hoti važi, također, za umjerenog političara koji nema ratnu prošlost, uža specijalnost su mu financije, studirao je i doktorirao u Engleskoj.

Ako se složimo (a to nije teško) da je međunarodna zajednica, a pogotovo Sjedinjene Američke Države, lojalnost i poslušnost političara na Kosovu osiguravala ucjenama i pritiscima zbog njihove ratne prošlosti, provodeći taktiku "mrkve i štapa", šta se može zaključiti iz najnovijeg aktueliziranja priče o ratnim zločinima Hashima Tacija? Pogotovo u delikatnom momentu, pred otvaranje novog, moguće i završnog kruga pregovara Kosova iz Srbije. Kome je u interesu da kosovskog predsjednika izbaci iz pregovaračkog procesa aktueliziranjem procesnopravno manjkave, "nesažvakane" optužnice protiv njega? Ako ne znamo odgovor na to pitanje, znamo na jedno drugo: Kome aktuelno kriminaliziranje Thacija ne odgovara? Richardu Grenellu i SAD-u! Je li, onda, riječ o zavjeri Evropske unije, koja već duže nema razumijevanje za Thacijevo bespogovorno služenje američkim geostrateškim planovima i interesima na Balkanu? Umjesto u Washingtonu, kako sada stvari stoje, Aleksandar Vučić i Avdullah Hoti naći će se ove nedjelje u Briselu. Mali je to, ali simbolički bitan poen za EU, koja je na Kosovo i u Srbiju poslala svoga možda ne najsnažnijeg, ali svakako najkompetentnijeg i "najdosadnijeg" pregovarača Miroslava Lajčaka.

Umjesto jednoznačnog odgovora na ova pitanja, uputnije bi bilo podsjetiti kako ništa ili malo toga što se posljednjih mjeseci i godina odvija na Kosovu, nije već jednom ranije viđeno u Bosni i Hercegovini. I ovdje je Haški tribunal u velikoj mjeri i brojnim  slučajevima bio (i) instrument/batina za ucjenjivanje, pripitomljavanje i discipliniranje političkih aktera koji su za sobom imali tešku ratnozločinačku bagažu. Novom kosovskom premijeru Hotiju nije prepreka bilo to što njegova stranka u Skupštini Kosova ima skroman broj glasova; već su jednom Amerikanci na Balkanu uspješno oprobali sličan "kuriozitet" i za premijera progurali lidera stranke koja je imala samo dva poslanika: zvao se Milorad Dodik. Prije toga su sa političke scene u BiH, pogotovo u RS-u, haškim optužnicama, spektakularnim hapšenjima počistili i "isušili" sve one koji bi mogli stati na put "svježem vjetru s Balkana", kako je Dodiku laskala američka državna tajnica Madeleine Albright. Haški tribunal je bio gvozdena metla kojom je počišćena i Biljana Plavšić istog momenta kada joj je istekao rok trajanja u obračunu s ratnozločinačkim lobijem. Ratni lider tzv. Herce-Bosne Jadranko Prlić sve do polaska aviona koji ga je vodio u Haag, bio je siguran da je posrijedi neka greška, nesporazum, jer zašto bi njega hapsili i sudili ako je već godinama radio, provodio sve što se od njega od zapadne diplomacije tražilo, pa i više od toga. Generalu JNA Momčilu Perišiću, rušitelju Zadra i Mostara, oslobađajuća presuda u Haagu bila je američka nagrada za sve zajedničke trenutke provedene s njihovim obavještajcima po kafanama Ibarske magistrale kao važan čimbenik u projektu rušenja Slobodana Miloševića, za kojeg su, saznajemo ovih dana, istresli 30-40 miliona dolara.

Primjera ima previše i uglavnom su poznati. Prije više od 20 godina, nakon što je Biljana Plavšić izvela antibirokratsku revoluciju, preselila vlast sa Pala u Banjaluku, u razgovoru s tadašnjim veleposlanikom Velike Britanije Charlesom Crafwordom provjeravao sam informaciju da će Milorad Dodik, kako rekoh tada marginalni, neutjecajni političar, formirati novu Vladu Republike Srpske. "Da, tačno, Dodik će to bi jedno godinu dana, jer on je bager, najefikasnije će se obračunati s ostacima starog režima. Kad on to lijepo počisti, onda ćemo dovesti Mladena Ivanića da formira svoju, "mirnodopsku", uglađenu Vladu." Ivanić je tih mjeseci boravio kao profesor u Velikoj Britaniji i po povratku postao premijer RS-a. Nekako istovremeno je tamo studirao i Avdullah Hoti, predsjednik Vlade Kosova.

Haški tribunal, pored hapšenja i kažnjavanja odgovornih za ratne zločine, u čemu je u ogromnoj mjeri ispunio svoju misiju, trebao je osigurati dugotrajno pomirenje na Balkanu, što se nije desilo. Malo se i rijetko spominjalo korištenje i instrumentaliziranje međunarodne pravde u cilju prekomponiranja, kreiranja i prejudiciranja političkih prilika i odnosa u pojedinim zemljama. Primjeri upotrebe Haaga, odosno ad hoc formiranog Suda za Kosovo, podsjećaju na ono što smo mi ovdje u BiH već vidjeli, ali i ostavljaju veliku dilemu o konačnim političkim benefitima iz te riskantne, vrlo često i nemoralne, neprincipijelne rabote, da ne kažem baš trgovine. Jedino je iznenađenje u slučaju s Hashimom Thacijem i njegovim ratnim kolegama, što su Sjedinjene Američke Države prestale imati monopol u toj zakulisnoj, ezoteričnoj trgovini...