Turska se u građanski rat u Siriji aktivno uključila počekom godine pružajući obilnu vojnu podršku snagama pod komandom međunarodno priznate Vlade u Tripoliju. U vojnim uspjesima koje je posljednjih sedmica izborila režimska vojska (GNA) pomognuta Turskom, tvrdi se, sudjelovali su i dobrovoljci iz Sirije, bivši pripadnici radikalnih islamističkih formacija.

Francuski predsjednik Macron kazao je da smatra kako je to "povijesna i kriminalna odgovornost zemlje (Turske) koja za sebe tvrdi da je članica NATO saveza".

"WAGNER GRUPA", PUTINOVA TAJNA PARAVOJSKA

Francuski predsjednik razgovarao je tokom vikenda s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Macron navodi da mu je Putin kazao da pripadnici privatne vojske "Wagner grupe" "ne predstavljaju Rusiju", što ga, kaže predsjednik Francuske, "nije uvjerilo da je to istina".

Prisustvo pripadnika privatne paravojne formacije "Wagner" na libijskoj teritoriji, gdje su se pridružili vojsci generala Halife Hafara (LNA), nije nikakva tajna i ono je, pored ostalog, obrađeno u izvještaju Ujedinjenih naroda, koji je procurio u javnost prije mjesec i pol, a koji su sačinili posmatrači UN-ovog Odbora za sankcije Libiji. U ovom izvještaju se potvrđuje ratovanje pripadnika "Wagner grupe" u Libiji, a broj njihovih vojnika procjenjuje sa na 800-1.000. Prema nekim drugim izvorima s terena, broj boraca ove privatne paravojske, koja je posljednjih godina bila angažirana u sukobima u Ukrajini i Siriji, povremeno je iznosio i do 2.500 plaćenika. Toliko je, otprilike, pripadnika "Wagner grupe", prema istraživanju zapadnih medija (BBC), bilo prisutno i tokom rata u Siriji. Pripadnici "Wagnera" uglavnom su Rusi, mada u njihovom sastavu ima plaćenika iz Ukrajine, Moldavije, Bjelorusije i Srbije, navodi se u izvješaju UN-a. Prema medijskim tvrdnjama, njihova mjesečna plaća iznosi oko 5.500 dolara. 

Vladimir Putin djelimično je u pravu kada ponavlja da "Wagner" nije pod njihovom kontrolom niti ih ruska Vlada finansira: u Libiji ih je finansirala vojska LNA generala Haftara, koja se, pak, finansira iz "prijateljskih država", prije svih Ujedinjenih Arapskih Emirata i Egipta. Nakon teškog poraza koje je Haftarova LNA pretrpjela od pripadnika GNA, potpomognute turskom vojskom i, prije svega, njenih savremenih razornih dronova, pripadnici "Wagnera" povukli su se na istok Libije, gdje kontroliraju bogata nafna polja.

SIRIJSKI MILITANTI "NASTUPAJU" ZA TURSKU

Kada je riječ u dobrovoljcima u redovima turske vojske koja ratuje na strani vladinih snaga  iz Tripolija (GNA), nema pozdanijih procjena. Spomenuti UN-ov izvještaj sačinjen je prije velike ofanzive GNA trupa pa nije mogao pouzdano obuhvatiti prisustvo plaćenika iz Sirije. No, neke nezavisne stručne procjene govore da je Turska sa sirijskog ratišta prebacila između 10-13 hiljada stranih  boraca, pripadnika raznih islamističkih vojski i frakcija poraženih u ratu u Siriji. Prema istim izvorima, mjesečna plaća sirijskim dobrovoljcima u sastavu turske vojske kreće se između dvije i dvije i pol hiljade dolara.

Prema medijskim špekulacijama, obje zaraćene strane regrutiraju vojnike i na "tržištu" Afrike tako da se na strani GNA bore vojnici iz Sudana, dok se Haftarovim trupama priključuju plaćenici iz Čada. No, njih je relativno mali broj, od 200 do 500 vojnika, a navodno ih plaćaju druge države, Katar dobrovoljce koji ratuju na strani libijsko-turske vojne alijanse, a Ujedinjeni Emirati honoriraju plaćenike koji su priključuju jedinicama Haftara i "Wagnera".

Nema, dakle, nikakve sumnje da se na tlu Libije, države razorene stranom vojnom intervencijom 2011. godine, vodi bespoštedni, kako se to u vojnoj terminologiju naziva "Proxy", odnosno asimetrični rat, sukob u kojem glavni akteri uglavnom nisu vidljivi nego koriste razne plaćeničke, dobovoljačke, pljačkaške... i druge formacije da za njih na terenu obavljaju prljave/krvave vojne poslove. S obzirom na to da nijedna od zaraćenih strana koje konce rata povlače sa sigurne distance (Turska, Rusija, Egipat, Katar, Emirati, pa i Italija i Francuska), nije zadovoljna trenutnim vojničkim rezultatima, moguće je očekivati obnavljanje i proširivanje daljnjih razaranja i podjele nekada prosperitene i moćne zemlje na sjeveru Afrike.                    

(S. B.)