ŠTA JE TO UMOR I ZAŠTO NASTAJE?

Umor je propratna pojava svake čovjekove aktivnosti koja smanjuje njegovu radnu produktivnost i negativno utječe na stav prema radu. Umor je, zapravo, mješavina subjektivnih osjećaja i objektivnih promjena koje djeluju na radni učinak.

S obzirom na brzinu nastajanja, razlikujemo akutni i hronični umor. Prve znakove umora često je teško objektivno utvrditi, a upravo je to važno za ona zanimanja u kojima je potrebna velika koncentracija. Neki znakovi umora neprimjetno se nagomilavaju i pokazuju tek nakon duljeg vremena.

Kako bi se odmorili, potrebno je zadovoljiti četiri elementa:

• vremenski raspored odmora,

• trajanje odmora,

• broj odmora te

• oblik odmora.

Oporavak je brži što je rad u fazi umora ranije prekinut. To znači da je potrebno organizirati odmor prije nego što se pojave znakovi umora. Ispitivanja su pokazala da je racionalnije organizirati više kraćih nego manji broj dužih odmora, ali isto tako treba znati da odmor ne smije trajati prekratko, jer u tom slučaju ne može doći do potpunog oporavka organizma.

Tako se npr. kod planiranja godišnjeg odmora preporučuje koristiti najmanje 10 dana u jednom dijelu. Prema nekim procjenama, to je najkraće vrijeme za koje može doći do potpunog "oporavka" organizma i nakupljanja snage za nastavak rada. Također se preporučuje svaka tri mjeseca uzeti kraći odmor od nekoliko dana ili jedan duži odmor od najmanje sedam dana nakon šest mjeseci neprekinutog rada.

Prema tome, imaju pravo poslodavci koji organiziraju godišnji odmor u dva dijela, tj. duži ljetni i kraći zimski. Korištenje, pak, predugog godišnjeg odmora (više od 30 dana) pokazalo je kod većine korisnika i negativne učinke na radnu sposobnost. U tom slučaju, po povratku na posao potreban je duži period prilagodbe pa je radni elan u početku slabiji.

KAKO SE ODMARATI?

Pasivno odmaranje sastoji se u relativnom mirovanju i prekidanju aktivnosti (sjedenju, ležanju, spavanju). Pasivni je odmor koristan kod jednostavnih, a teških poslova, jer se na taj način najbolje odmaraju mišićne skupine koje su za vrijeme rada opterećene. Spavanje je više od običnog pasivnog oblika odmaranja i neophodno je u minimalnom trajanju 6-7 sati dnevno. Spavanjem se nadoknađuje potrošena energija i osigurava normalna funkcija organizma.

Aktivni odmor pogodan je kod lakših poslova, a naročito nakon pretežno intelektualnog rada. Provodi se razgibavanjem, šetnjama, sportskim aktivnostima (rekreacija, medicinsko programirani aktivni odmor).

U suzbijanju umora koriste se i različiti stimulatori koji mogu djelovati hemijski, fiziološki ili psihološki. Najčešće je u upotrebi kofein u obliku kafe ili indijskog čaja (tein). Djeluje na rad srca i krvnih žila i, ako se uzima u umjerenim količinama, može olakšati intelektualni, ali i tjelesni rad, jer se osjećaj umora pojavljuje kasnije.

Opasni su stimulatori simpatikomimetici, koji u prvom redu uklanjaju osjećaj umora, što može dovesti do prekoračenja fiziološke granice i stanja premorenosti nakon kojeg je potreban mnogo duži oporavak nego nakon “običnog” umora.

Najuspješniji su psihološki stimulatori (pohvale, nagrade, takmičenja) koji podižu motivaciju i interes za rad. Osim toga, njihovom upotrebom ne oštećuje se niti slabi organizam. Dobra motiviranost radnika za posao, kao i njegovo zadovoljstvo, najuspješniji su faktori suzbijanja umora.

(Ordinacija.vecernji.hr/Javno-zdravlje.hr)