Rudolf Nurejev bio je baletni plesač i koreograf ruskog porijekla (Irkutsk, 17. marta 1938 - Pariz, 6. januara 1993). Kao dijete, plesao u dječijoj folklornoj grupi u gradu Ufi. Sa sedamnaest godina otišao je na školovanje u Sankt Peterburg (u tadašnju Lenjingradsku koreografsku školu A. J. Vaganove), gdje je 1958. angažiran kao solist u baletu Kirov (Marijinskij teatr). Prilikom njihovog gostovanja u Parizu 1961. zatražio je politički azil.

Plesao je u trupi Grand Ballet du Marquis de Cuevas (Trnoružica), potom je otišao u London, gdje je postao stalni partner M. Fonteyn.

Nastupao je s mnogim vodećim evropskim i američkim trupama (Giselle, Labuđe jezero i dr.) nadahnjujući koreografe F. Ashtona, K. MacMillana, R. Van Dantziga, R. Petita, M. Béjarta, G. Balanchinea, G. Tetleya, M. Graham, P. Taylora, T. Tharp, M. Marin, M. Cunninghama, J. Kyliána, V. Forsythea i dr. da za njega stvaraju balete. Isticao se izražajnošću, ljepotom, izvanrednom tehnikom i nečujnim doskocima.

Cijeneći balete 19. stoljeća, obnavljao ih je zadržavajući njihovu izvornost i dopunjujući ih većom plesačkom tehnikom (Labuđe jezero, Don Quijote, Corsair, Ščelkunčik i dr.). Kao koreograf i umjetnički direktor, autor je baleta Tancredi (H. W. Henze, 1966.), Romeo i Julija (S. S. Prokofjev, 1977.), Manfred (P. I. Čajkovski, 1979.), Oluja (Čajkovski, 1982.), Bach Suite (1984.), Washington Square (Ch. Ives, 1985.), Pepeljuga (Prokofjev, 1986.), Bajadera (Ludwig Minkus, 1992.) i dr.

Snimio je naslovnu ulogu u filmu Valentino (K. Russell) te mnoge baletne i televizijske filmove.

Objavio je knjigu Nurejev: autobiografija sa slikama (Nureyev: An Autobiography With Pictures, 1962.).

(Enciklopedija.hr/Agencije)