Fizičke aktivnosti kao što su trčanje i plivanje, svrstavaju se u grupu takozvanih aerobnih aktivnosti kod kojih se disanje ubrzava te se povećava dotok kisika u pluća, a potom i u mišiće.

Pluća, kao i bilo koji drugi mišić u tijelu, moraju vježbati kako bi bolje funkcionirala i povećala svoj kapacitet, a to se može postići uobičajenim oblicima vježbanja ili puhanjem balona.

Određeni faktori, poput starosne dobi, spola, građe i zdravstvenog stanja, direktno utječu na kapacitet pluća, ali to se pomoću treninga pluća može promijeniti nabolje.

Jednostavna vježba koja povećava kapacitet pluća je puhanje određenog broja balona, i to svakodnevno. Pri puhanju balona aktiviraju se međurebreni mišići koji su zaduženi za širenje i podizanje dijafragme i prsnog koša. To su pokreti koji omogućavaju plućima da apsorbiraju kisik, mijenjaju njegov hemijski sastav dok je još u plućima te da izbacuju ugljendioksid kad započne izdisaj.

Puhanje balona djelotvorno trenira sposobnost pluća da se šire i pune zrakom, ali ne utječe na veličinu ili broj alveola u plućima. Alveole su zračne vrećice koje raspršuju ugljendioksid tokom izdisaja te šalju kisik u krv tokom udisaja.

Puhanje balona predstavlja odličnu vježbu za mišiće koji učestvuju u procesu disanja, a to su prvenstveno dijafragma, unutrašnji i vanjski međurebreni mišići, piše Hayat.

Zdravi ljudi obično nemaju nikakvih problema kod puhanja balona kako bi povećali kapacitet pluća, ali se kod nekih osoba mogu pojaviti neželjene nuspojave. Najčešće se radi o blagoj vrtoglavici i zbunjenosti, ali ti simptomi obično nestanu odmah kad se prestane sa puhanjem balona.