Brojne delegacije, građani Sarajeva, porodice poginulih i preživjeli danas su odali počast Sarajlijama koji su prije 27 godina poginuli na sarajevskoj pijaci Markale. Porodice ubijenih i ranjenih prve su položile cvijeće, a potom i član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Kobnog 5. februara 1994. godine s agresorskih položaja ispaljen je minobacački projektil kalibra od 120 milimetara na gradsku pijacu u Sarajevu. Tog datuma ubijeno je 68 naših sugrađana, a teže i lakše su ranjene 142 osobe.

Tog dana se prisjetila i Vahida Tvico, koja je imala svoj štand na Markalama. Kako je kazala, po završetku radnog dana, ona i suprug su se spremali da krenu kući ne sluteći da će u tom trenutku svjedočiti jednom od najstravičnijih prizora.

"Pala je granata i u tom momentu ne znam ni kako sam se osjećala ni kako se sve tačno odvilo. Vjerovatno od straha i panike sam se instinktivno sakrila pod sto, muž je trčao za mnom. Ta trauma mi je ostala za cijeli život i svake godine iz poštovanja prema stradalima i u znak sjećanja dolazim na obilježavanje godišnjice", kazala je Tvico.

I Rafet Skenderović je te subote bio sa prijateljima koji su u napadu poginuli, dok je on ostao nepovrijeđen. Markale, kako kaže, često sanja, ali rijetko dođe, jer mu se sva sjećanja vrate i stravične slike pojavljuju pred očima.

"Ne može se opisati kakav je to osjećaj i strah dok ne doživite nešto takvo. Ja taj dan smatram svojim drugim rođendanom, jer je nevjerovatno da i ja nisam poginuo sa mojim prijateljima koji su bili pored mene. Također, ti stravični prizori mrtvih i ranjenih ljudi, njihov plač i vriska su mi stalno u očima, a krv je tekla ulicama. Prvo sam stajao skamenjen, a kada sam došao sebi, počeo sam u automobil ubacivati ranjene kako bi ih prevezli do najbliže bolnice", prisjetio se Skenderović.

Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS, kaže da su i nakon 27 godina sjećanja i dalje svježa i nikada bliža svima onima koji su zapamtili opsadu Sarajeva i stradanja na Markalama.

"Rane su duboke i izuzetno bolne. Bolne su iz više razloga, prije svega jer ratni zločinci nisu kažnjeni, a da bi bili, potrebno je da tužilaštvo i naši sudovi rade mnogo više. Presudom Radovanu Karadžiću, Slobodanu Miloševiću i Stanislavu Galiću žrtve jesu na određeni način dobile moralnu satisfakciju, međutim, svi oni koji su sijali mržnju i zlo po Sarajevu, moraju dobiti adekvatniju kaznu, a ne samo po komandnoj odgovornosti. Nažalost, civilne žrtve rata danas u BiH nisu dobile adekvatnu zakonsku regulativu i zaštitu", naglasila je Karović.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić smatra da ljudi koji su za vrijeme rata bili u Sarajevu, na sasvim drugačiji način doživljavaju ovakve datume.

"Bez obzira na funkciju, spol i druga obilježja, svaki čovjek ima ljudsku i moralnu obavezu prisjetiti se ljudi i svih tih stravičnih trenutaka te im barem na ovakav način odati počast. Ova tragedija i sve to zlo su mnogo veći ukoliko se uzme u obzir činjenica da su stradali nedužni ljudi. Na nama koji danas ovdje živimo, ostaje da čuvamo uspomenu na njih i, koliko god apsurdno zvučalo, gradimo bolje Sarajevo. Jer, taj će grad uvijek postojati i ostati jak", naveo je Komšić.

Premijer Kantona Sarajevo Edin Forto naglasio je da danas ljudi žive paralelnim životima, ali imaju i paralelne istine. Smatra da je nevjerovatno da postoje oni koji ne vjeruju u stradanja na Markalama i sve zločine koji su se dešavali za vrijeme agresije na BiH.

"I onda dođemo do trenutka kada se sve to dovodi u pitanje. Upravo zbog toga je iznimno bitno da gajimo kulturu sjećanja otrgnutu od politike. I tek tada će istina doći na sva mjesta u regiji i svima onima koji možda i ne znaju u ovom trenutku šta se, zapravo, dogodilo. Zato je i bitno da na skroman način, odvojeno od politike, obilježavamo ovakve tragične događaje ubistva naših sugrađana", poručio je Forto.