Trodnevni posjet predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića Bosni i Hercegovini, ali i njegove izjave izazvale su brojne reakcije u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Kako ocjenjujete posjet predsjednika susjedne države i njegovu retoriku?

-Milanović je svojim netipičnim stilom rada, osobujnom retorikom i desničarenjem negativno iznenadio mnoge, a njegov odnos i ophođenje prema BiH ne razlikuju se mnogo od njegovog odnosa prema političkim protivnicima u Hrvatskoj. Višak nadmenosti i brzopletost misli nisu veliki saveznik ovom nesumnjivo inteligentnom i načitanom čovjeku.

Milanovićeva posjeta Bosni i Hercegovini, koja je, to valja naglasiti, privatnog karaktera, veoma je loše tempirana. Prije svih drugih, predsjednici susjednih država morali bi znati mjeriti količinu osjetljivosti naše države na dan Srebrenice, na dan pojačanih emocija.

Foto: Fena

Bez obzira na sve to, sa diplomatske i političke tačke gledišta mislim da bismo trebali malo spustiti loptu jer snažno zaoštravanje naših odnosa s Milanovićem donosi mnogo više koristi pojedincima nego državi. Nikad ne smijemo izgubiti iz vida da je Hrvatska članica Evropske unije i veoma nam je važno imati u njoj prijatelja i pomagača. Nezavisno od toga šta i kako govori Milanović, trebali bismo priznati da smo svjesnim izbornim vratolomijama prvi sporni potez koji je pokvario bilateralne odnose povukli mi, odnosno da smo netaktično ubacili u Predsjedništvo BiH većini Hrvata jednu od najomražnijih osoba. Mi možemo biti nezadovoljni i ljuti zbog odluke Zagreba da ne želi zvanične kontakte na najvišem nivou s Bosnom i Hercegovinom sve dok Željko Komšić sjedi u Predsjedništvu, ali ta odluka je vrlo ozbiljna, suverena i jednoglasno donešena. Tim ona prestaje biti samo Milanovićeva i postaje državna odluka koja se teško može promijeniti. I mi to moramo poštovati i tražiti drugi način (a nije ga teško naći) da njegujemo i održavamo odlične i prijateljske odnose sa susjednom Hrvatskom. A Milanovića treba pustiti da s nama vodi monolog jer često mu u dijalogu lošom retorikom dajemo povod da uzvrati na isti način.

Kao iskusni diplomat možete li se sjetiti nekog sličnog slučaja, u kojem je predsjednik susjedne države boravio na teritoriji jedne suverene države i otvoreno negirao predsjednika zemlje u kojoj je boravio. Je li riječ o svojevrsnom diplomatskom skandalu?

-Postoji bezbroj primjera susjedskih nesporazuma i netrpeljivosti, kao i „prozivanja“ susjednih predsjednika, ali kad jedna zemlja ima tri umjesto jednog predsjednika i kad je pod stranim starateljstvom, onda je sve moguće. Valja ujedno precizirati da Hrvatska nikad nije sporila Komšićev izbor već se redovno protivila načinu izbora, tako da se, po mom mišljenju, ne radi ni o kakvom diplomatskom skandalu već više nego jasnoj diplomatskoj, odnosno političkoj, poruci.

Što bi se dogodilo kada bi, hipotetski, predsjednik Njemačke takvo što uradio u Poljskoj?

-Apsolutno mi je nepojmljivo da bi to uradio predsjednik Njemačke, ali to uopšte ne znači da je to nemoguće sa drugim akterima. Pomenuste Poljsku, a na listu možete dodati Sloveniju i Mađarsku čiji se visoki zvaničnici stalno prozivaju u Briselu. Evropa izgleda ne podnosi raznolikost mišljenja i to je istovremeno jedan od znakova njene snage ali i slabosti. Snaga leži u kompromisu do kog se ponekad teško dolazi ali kad se do kompromisa dođe, onda više nema promjena. Slabost se ogleda u oduzimanju državama slobode mišljenja i djelovanja.

Foto: Fena

Je li primjerena reakcija člana Predsjedništva Šefika Džaferovića koji je Milanoviću poručio da u narednih deset godina ne treba dolaziti u BiH?

-Nije ni primjerena ni odmjerena, pogotovo što podrazumijeva da će Milanović još dvaput pobijediti na sljedećim izborima u Hrvatskoj! Iako bi se svaka zemlja trebala ponositi gostoprimstvom, ovakva izjava bila bi razumljiva samo ukoliko bismo mi bili potpuno nevini, a nismo. Gdje god da se okrenemo, koju god temu pokušali otvoriti, kao bumerang će nam se vratiti neprincipijelan izbor Željka Komšića. Ako bismo imali snage biti pošteni i racionalni, priznali bismo da bi Komšić morao biti i politički i intelektualno stoput uvjerljiviji da bi se platila skupa cijena prevare na državnom nivou. Da pojednostavim: kad bi trebalo glasati, na primjer, za Ivana Lovrenovića kao hrvatskog člana Predsjedništva BiH, ja bih prvi glasao za njega pa makar to stoput bila i prevara i netaktičnost. Uz izvinjenje Ivanu Lovrenoviću što ga smještam u avanture u koje se on nikad ne bi upuštao!

Nakon svega, na koji način bi trebalo reagirati Ministarstvo vanjskih poslova BiH. Je li uobičajno u ovakvim slučajevima slati diplomatske note ili čak proglašavati određene političare personama „non grata“?

-Poslije komplimenata kojim su jedni druge častili, najpametnije što bi Ministarstvo spoljnih poslova BiH moglo napraviti je otvoren razgovor sa predstavnicima hrvatske ambasade u Sarajevu s ciljem da se i dijalog i bilateralni odnosi ne samo vrate u mirne vode već značajno unaprijede. Neko mora igrati ulogu boljeg i mudrijeg i zašto to ne bismo bili mi?! A budući da Milanović zaobilazi nas, mogli bismo i mi vrlo jednostavno zaobići njega. Sagovornike bismo lako našli.

Nikakve protestne note ne bi dale rezultate jer se one ne šalju svakodnevno već vrlo rijetko i u trenucima velike potrebe. A da ne govorim o proglašenju Milanovića za nepoželjnu osobu. Za to treba naći mnogo jače razloge, a trenutno sa univerzalne tačke gledišta nemamo niti jedan.

(Razgovarao: M.ILIČIĆ)