Učesnici polemike bili su lideri dvije opozicione stranke iz Bosne i Hercegovini - Branislav Borenović, predsjednik Partije demokratskog progresa iz Republike Srpske, i Nermin Nikšić, predsjednik Socijaldemokatske partije Bosne i Hercegovine.

Omer Karabeg/RSE: Ima mišljenja da je ova sadašnja kriza najveća poslijeratna kriza u Bosni i Hercegovini. Slažete li se s tim?

Branislav Borenović: Slažem se. Nažalost, tu krizu je izazvala odluka predstavnika međunarodne zajednice koji bi ovdje morao čuvati mir, stabilnost i uvesti zemlju u demokratske tokove što bi nam omogućilo borbu protiv korupcije, opšteg javašluka, primitivizma i bahatosti. Umjesto toga on je svojom odlukom uveo Bosnu i Hercegovinu u ozbiljnu političku krizu i haos.

Podijelio je zemlju još više no što je ikada bila podijeljena, udaljio nas je jedne od drugih. On se vraća svojoj kući, a Bosnu i Hercegovinu ostavlja u ogromnim problemima. Nametanje odluka nije dobro za bilo koje demokratsko društvo, pa tako ni za za Bosnu i Hercegovinu. Urađeno je nešto što ja ne mogu da shvatim. Razmišljam šta je bio motiv da se nametne odluka o nečemu što treba da bude rezultat unutrašnjeg dogovora, a ne nametanja.

Mislim da je Inzko nanio ogromnu štetu Bosni i Hercegovini i da je u suštini dao veliki poklon retrogradnim političkim snagama, oživio ih i sačuvao na političkoj sceni. Imam osjećaj kao da igra po direktivi retrogradnih vladajućih struktura koje ovu zemlju decenijama čerupaju.

Nermin Nikšić: Ne bih se složio da je ovo najveća poslijeratna kriza u Bosni i Hercegovini jer smo mi u permanentnoj krizi. Mogao bi se složiti s nekim tezama kolege Borenovića, ali su neke za mene neshvatljive i neprihvatljive.

I ja spadam u ljude koji smatraju da ne treba nametati nikakve odluke nego da domaći političari treba da rade svoj posao. Međutim - to zna i kolega Borenović - prijedlog Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine da se u parlamentu Bosne i Hercegovine donese zakon o negiranju genocida nekoliko puta je odbijen. Zbog toga je nakon posljednjih pravosnažnih presuda međunarodnog tribunala bilo nužno da Visoki predstavnik donese ovu odluku.

Uopšte ne vidim zašto je ta odluka napravila toliku podjelu osim što je vladajućima poslužila da ponovo udare u ratne bubnjeve, da ponovo skreću pažnju sa onoga što nisu uradili kad je u pitanju nabavka vakcina, borba protiv pandemije i borba protiv kriminala i korupcije.

O ogromnim aferama u Federaciji i Republici Srpskoj više niko ne priča već se priča o tome da jedni prihvataju, a drugi ne prihvataju da se dogodio genocid. Ne vidim šta se tu ima prihvatati ili ne prihvatati. Genocid je utvrđen pravosnažnim presudama međunarodnih sudova. Te odluke se nekome mogu sviđati ili ne sviđati, ali niko ne pita nas da li mi to prihvatamo ili ne prihvatamo. To su pravosnažne presude. To su činjenice. Trebamo li ponovo da se valjamo u blatu umjesto da se okrenemo budućnosti.

Ne znam zašto je političarima u Republici Srpskoj problem da to priznaju. Niko nijednog trenutka ne pomišlja da kvalifikuje cijeli narod. Niko ne pomišlja da kvalifikuje Republiku Srpsku. Govorimo o tome da je pravosnažnim presudama utvrđeno da je bio zločin genocida i da zločinci moraju odgovarati.

Nemam nikakav problem da priznam da je bilo zločina na svim stranama i da svi zločinci treba da odgovaraju. Svi oni imaju ime i prezime. Inzkova odluka ni koji način nije uperena protiv jednog naroda, ali je iskorištena da se umjesto o stvarnim životnim problemima ponovo priča o tome da li je bio genocid. Pa to je činjenica koja je utvrđena.

Branislav Borenović: Imamo mnogo većih problema u ovoj zemlji od zakona koji je nametnuo Visoki predstavnik, zakona koji je jako osjetljiv, budi emocije i otvara ratne rane koje su jako bolne na svim stranama. Ova zemlja je opterećena ogromnim problemima i ne vidim niti jedan razlog zašto bi se morale otvarati stare ratne rane i teška emotivna pitanja.

Dok mi pričamo o njima zemlju svaki dan napušta sve više i više građana nezadovoljnih vlašću koja u suštini ništa ne radi osim što se samo bavi nacionalnom retorikom. I naravno da je vlast Inzkovu odluku prihvatila kao neku vrstu božjeg dara. Mi sami treba da dogovorimo zakonsko rješenje koje će tretirati ponašanje svih nas kada su u pitanju presude međunarodnih sudova o ratnim zločinima.

Vladajuće strukture su mogle napraviti dogovor i oko NATO puta, i oko povećanja akciza, i oko usvajanja budžeta, i oko podjela tih prokletih fotelja, ali niko od njih - ni iz Sarajeva, ni iz Banjaluke - nije stavio ovu temu na dnevni red, pa da pokušamo napraviti unutrašnji dogovor.

Svi koji misle da će ova kriza proći za nekoliko dana grdno se varaju. Mnogima će odgovarati da ovo što duže traje. Ako je moguće, čak i do izbora slijedeće godine jer misle da će im ove teme pomoći da dobiju izbore. Interes moje stranke je da se ovo što prije završi, da se što prije stavi ad acta, da se što prije razriješi kompromisom i dogovorom, usvajanjem rješenja koje je prihvatljivo za sve nas i u kojem će da učestvuju ne samo vladajuće stranke nego i opozicija.

Ukoliko ova kriza potraje, to će ići u prilog isključivo ratnohuškačkim političkim strankama koje su dugo na vlasti i nemaju odgovor niti na jedno ključno, životno pitanje u ovoj zemlji. Zato su jedva dočekali ovu temu.

Inzkov zakon će značajno da utiče na izborni rezultat - toga moramo svi biti svjesni. Vladajuće strukture su bile bačene na koljena, bile su pred gubitkom izbora, nisu imale odgovor ni na jednu korupcionašku aferu koje pritiskaju Federaciju i Republiku Srpsku. Govorim o respiratorima, o kupovini zgrade za potrebe Uprave za indirektno oprezivanje od kuma Milorada Dodika, o procesu vakcinacije, o svim anomalijama u društvu. Danas se o tome više ne priča.

Nermin Nikšić: Mogu da razumijem gospodine Borenovića kada govori o tome da je Inzkova odluka dobro došlo vladajućim da skrenu pažnju sa afera. Ali ne mogu da razumijem ono što govori o emocijama. Dok nije bilo pravosnažne presude moglo se govoriti o tome je li bio genocid ili nije. Sada imamo pravosnažnu presudu. Zar je problem reći - to je bilo, ali nismo to mi radili, neka odgovaraju oni koji su to uradili.

Moramo se suočiti s istinom da bismo se okrenuli budućnosti. Potpuno se slažem da vladajući to koriste, ali zašto im mi kao opozicija to dopuštamo. Ne vidim zašto je problem prihvatiti istorijske činjenice. Ne pada mi na pamet da za ono što se dogodilo u Srebrenici smatram odgovornim gospodina Borenovića, pa ni gospodina Dodika. Oni koji su to učinili imaju ime i prezime i osuđeni su u Hagu. Na nesreću, to se desilo.

Dajte da žrtvama konačno ponudimo neku satisfakciju, neko izvinjenje. Njemačka nije mogla krenuti naprijed, dok nije prošla katarzu. Hoćemo li još 10 godina potrošiti pričajući o tome šta je bilo i za to vrijeme trovati mlade generacije? Smatram da je komprimis, da je konsenzus da kažemo - ljudi, to je presuđeno, to je istorija, to ostaje iza nas, hajde da se okrenemo budućnosti. To je jedini kompromis koji ja vidim.

Integralni razgovor RSE s Borenovićem i Nikšićem možete pročitati OVDJE.