Mandićev i Kneževićev Demokratski front ekspresno se dogovorio sa Bečićevim i Bogdanovićevim Demokratama da se formira nova Vlada čiju će okosnicu činiti upravo te dvije stranke.

Ništa se, naravno, ne dešava slučajno. U stvari - zov ,,srpskog sveta“ čuo se u Podgorici. Baš 15. septembra, baš na dan novouspostavljenog državnog praznika u Srbiji – ,,Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave“ – dvije, do jučer teško posvađane, partije u Crnoj Gori naprasno su prekinule rat i sklopile savez, odlučujući da okončaju eksperiment ekspertske Vlade i formiraju novu izvršnu vlast.

Da li će Krivokapić ostati premijer – zavisiće od njega, ali je jasno da, ako prihvati da ,,samoukine“ tobožnju ekspertsku Vladu i ostane premijer, biće tek ,,mali od palube“ u novoj vladi u kojoj će se za sve, od kadrovanja do strateških odluka, pitati DF i Demokrate.

Hoće li URA biti slomljena, da li će Abazović dokazati da je čelnik građanske stranke ili će potvrditi da je običan Vučićev piončić, kako to jučer otkriše Demokrate – znaće se vrlo brzo. Sada se buni, polemiše, ali moraće da se opredijeli – hoće li biti prirepak nove vlade ili će oboriti sadašnju u kojoj je jedan od najznačajnijih ljudi i krenuti u nove izbore kao već viđeni gubitnik.

Brzo će biti jasno i da li Zapad hoće da radikalni Front, koji pjeva po taktu Beograda i Moskve, bude ključni igrač u izvršnoj vlasti koja, je li, treba da reformiše Crnu Goru i odvede je direktno u EU. Ili će, kao nekada početkom ovog vijeka, kada su Britanci vodili igru i htjeli da Crnu Goru žrtvuju za mir na Kosovu, ,,vaskrsnuti“ stara ideja o političkoj kompenzaciji – da se kosovski čvor presječe tako što će se Crna Gora, iako članica NATO, utopiti u zonu uticaja Srbije (čitaj: Rusije).

Od preksinoć su konačno pale maske ,,demokrata“ iz Demokrata. Nacionalno ambivalentni tvorci parole ,,Mir je naša nacija“ uhvatili su se u kolo sa ,,pravim Srbima“, liderima Demokratskog fronta. Koji su, eto paradoksa, nasuprot Demokrata pokazali političku dosljednost – za razliku od Bečića, Bogdanovića i ekipe, Mandić i Knežević igrali su otvorenih karata.

Crnogorski politički paradoks se ogleda u još jednoj činjenici: ukoliko predložena vlada od 18 ministara, u kojoj će dominirati Demokratski front, bude imala podršku 41 poslanika u parlamentu – to će biti direktan odraz parlamentarnog odnosa snaga.

Da, Crkva Srbije, zvanični Beograd i Demokratski front kao izvršilac na terenu, uz podršku kupljenih ili prodatih medijskih tajkuna, bili su glavni pobjednici nad koalicijom bivše vlasti Mila Đukanovića, piše „Pobjeda“.