Na tržištu rabljenih vozila pravila su jasna, a ona su nerijetko i subjektivna.

Opće je poznato da u našoj regiji najbolje kotiraju automobili njemačkih proizvođača. Sveto trojstvo se ne dovodi u pitanje, a Volkswagen je mjerilo tržišta. Dijelove možete kupiti doslovno na kiosku, popravljaju se u svakom dvorištu, a kad se neki model oglasi, kupci stoje u redu. Tako je bilo nekad, a sad su se stvari malo izmijenile. Međutim, daleko od toga da nije tražena roba.

Problemi su negdje drugdje.

Tu ne mislimo na Ferrari i Maserati koji se teško prodaju iz nekih drugih, prije svega financijskih razloga, već na egzotičnije modele iz ponude Alfa Romea, Lancije, pa i Fiata. To nisu nimalo loši automobili, na popisu robe su koja ima kupca, ali na njega je potrebno čekati. 

Primjerice, Alfina limuzina opremljena odličnim 2.4 JTD motorom se najčešće prodaje za mali novac, ali se i najčešće radi o isluženom modelu zbog kojeg na koncu i dođe na nešto lošiji glas. Šteta, jer očuvani modeli bi mogli biti osjetno bolji i od daleko razvikanijih krstarica. Pouzdani su, udobni, bogato opremljeni i vrlo brzi. Alfa 159 je najtraženija, dok ćete 166 izuzetno teško prodati, čak i po cijeni po kojoj neki kupuju električne romobile.

Lancia je tu u još gorem položaju. Thesis je već zaboravljen, Ypsilon nitko ni ne vozi, pa se ponuda svodi na Lybre i još starije Kappe. Uleti i poneka Phedra. Sve su to ok automobili, ali nitko ih neće, neke ni besplatno. Pogledate li dostupnost polovnih dijelova i cijene istih, stvari postaju jasnije.

To su jednostavno automobili kojih je malo na tržištu rabljenih, malo je interesenata, pa i na uspješnu prodaju treba čekati.

Izuzmemo li kultne automobile poput Citroenovog DS-a i CX-a, francuske luksuzne krstarice su najbolji primjeri automobilske inflacije. Cijena im doslovno pada na dnevnoj razini, a kao rabljeni mogu proći samo uz krajnje nisku cijenu. 

To ne znači da su loši, naprotiv. Renault 25 i Safrane, Citroen XM, Peugeot 605 danas uživaju kutni status i cijena im raste. Oni noviji su katastrofalno ulaganje. Ponuda je loša, cijena niska, a servisi itekako skupi. Tu najgore prolaze Vel Satis i C6, kojih se gotovo nemoguće riješiti.

Uz rečeno zapamtite još dva pravila. Prvo je da možete zaboraviti da ćete se modela s drugih tržišta lako riješiti. Bar onih novijih jer nitko ne želi model za koji nema dijelova. Primjerice, američko izdanje Ford Focusa nije ništa lošije, ali će na novog vlasnika čekati mjesecima. 

U goroj su situaciji samo oni koji voze modele ugaslih marki. Daewoo i kasnije Chevrolet nisu veliki problem, ali imati Rovera je već izazov na koji su rijetki spremni. Servisi su skupi i ponuda je oskudna, posebno ako govorimo o ponudi polovnih dijelova. 

Vlasnici Saaba mogu biti nešto zadovoljniji. Kultna marka je proizvodila odlične automobile, stvorene da traju, pa oni traju i dalje. Izgledaju odlično, još bolje se voze, ali zato servisi postaju sve veći problem. Ako planirate prodaju, napravite to što prije. 

Za kraj smo ostavili originalne modele koje su nudili veliki proizvođači u vrijeme dok su imali hrabrosti biti originalni. Spomenut ćemo neke: Jaguar X-Type u karavanskom izdanju, Mercedesova R klasa te Audi A2, koji je i u današnjim okvirima izuzetan automobil.

Kad se podvuče linija, sve se svodi na jedno pravilo. Ako niste ljubitelj neke marke i modela, a volite mijenjati aute - ne filozofirajte. Stopite se s masom i birajte iz izloga s najvećom ponudom.