Glavni lik naše današnje priče je Ilse Koch. U logorima smrti ubijala je i mučila logoraše iz seksualnog sadizma, grabila je nakit, divljala do smrti…

Nazivali su je „zvijeri iz Buchenwalda“, „vješticom iz Buchennwalda“, „kujom iz Buchenwalda“, „mesarevom udovicom"... Nacistička industrija smrti tokom Drugog svjetskog rata pobila je samo kroz holokaust šest miliona ljudi.

Jedna od brutalnih koljačica bila je i Ilse Koch, rođena u Dresdenu 1906. kao Margarete Ilse Köhler. Odrasla je u porodici nadzornika u fabrici.

Godine 1932. kao 26-godišnjakinja učlanila se u NSDAP, nacističku partiju koja je upravo tada krenula u svoj streloviti politički uspon.

Dvije godine poslije preko partijskih kolega iz jurišnih partijskih odreda stranke SA i SS-a upoznala je Karla Kocha i 1936. za njega se i udala. On je definitivno bio čovjek po njenoj mjeri. Bio je prvi zapovjednik koncentracijskih logora Buchenwald, Sachsenhausen i Majdanek i „proslavio“ se jednako i kao masovni ubica i kao grabežljivac dragocjenosti ljudi koje su mu dovodili u logore na torturu i ubijanje.

Što se nje tiče, ona je od 1936. bila čuvarica i sekretarka u Sachsenhausenu, 35 kilometra udaljenom od Berlina.

Potom je za suprugom otišla u Buchenwald. Tamo su je upamtili po tome što je imala običaj jahati na konju kroz logor i onda mlatiti logoraše koji je ne bi pozdravili. Već tada slovila je za osobu čiji očiti sadizam ima seksualne konotacije. Logoraše je ubijala vlastoručno ili je naređivala SS-ovim čuvarima da to čine. Živjeli su u šesterosobnoj vili u krugu logora, uživali u raskošnom luksuzu. Pročulo se, također, da joj je hobi bio skupljanje tetovaža, ali takvih koje su se nalazile na tuđoj koži. Kako bi na kome uočila neku koja bi joj se svidjela, nakon smrti logoraša, uzela bi sebi dotični dio njegove kože.

Što se tiče biznisa s grabežom dragocjenosti logoraša, koje bi inače sebi ugrabio ništa manje zločinački režim Trećeg Reicha, bilo je to supružnicima toliko unosno da je Ilse Koch 1940. sagradila sportsku dvoranu vrijednu čak 250.000 reichsmaraka.

U augustu 1943. SS je protiv njih pokrenuo kazneni proces zbog krađe, naknadno će se proširiti i zbog ubistava zatočenika u logorima.

Ne zato što bi SS imao nekih problema s ubijanjem logoraša, nacistički program je i bio uništenje i Jevreja i Roma i ratnih zarobljenika s istočnog fronta, nego ih je sud otjerao po dijelu optužnice da su na brzinu ubijali one logoraše koji su mogli svjedočiti protiv njih o tome da su od nacističke države krali dragocjenosti otete logorašima. SS-ov sud nju je 1944. oslobodio zbog nedostatka dokaza.

Njega je pak osudio na smrt i streljao ga 1945. na istom onom mjestu na kojem je on pobio hiljade ljudi u Buchenwaldu, samo sedam prije nego što će Crvena armija osloboditi to mjesto organiziranog pokolja.

Nju su Amerikanci uhapsili krajem juna 1945. Zajedno s još 30 ljudi, optužena je da je sudjelovala u pomaganju, poticanju i ubijanju u Buchenwaldu, u masovnom nacističkom ubijanju. Pred sudom je izjavila da je u osmom mjesecu trudnoće, a niko nije znao kako je uspjela zatrudniti u zatvoru. Proces protiv nje pretvorio se u „Kožni proces“.

Dvije godine poslije general Lucius D. Clay, privremeni vojni guverner američke zone u Njemačkoj, smanjio je Ilse kaznu na četiri godine zatvora zbog nedostatka uvjerljivih dokaza da je ubijala zatvorenike radi tetovaža te da je posjedovala predmete izrađene od ljudske kože. Pod pritiskom javnosti, Ilse je ponovno uhapšena 1949. Suđenje je započelo u novembru 1950. godine, a na suđenju je ispitano više od 250 svjedoka.

Najmanje četiri svjedoka potvrdila su da je ubijala zatvorenike i skidala s njih tetovaže, no ta je tačka optužnice na kraju odbačena jer sud nije mogao dokazati da su lampe i drugi predmeti zaista bili izrađeni od ljudske kože. U januaru 1951. osuđena je na doživotni zatvor. Ilse Koch je podnijela nekoliko žalbi na presudu, čak je tužila i Slobodnu državu Bavarsku zbog „povrede građanskih prava“, ali su tužbe odbijene.

Ona je postala jedina žena osuđena u procesima nacistima na doživotni zatvor.

Ilse Koch počinila je samoubistvo u ženskom zatvoru u Aichachu 1967. u dobi od 60 godina

(SB)