Piše: Muharem CERO

Nikola Kovačević, višestruki savjetnik predsjednika Republike Srpske za pitanja rješavanja statusa državne imovine , tadašnjem predsjedniku Miloradu Dodiku savjetujući ga o pristupu rješavanju spornog pitanja kaže: 'U ovoj stvari (državna imovina) mnogo je bitnija forma rješavanja nego sadržina'.

Upravo ova agenda jeste ono što čini samu srž koncepta SASTAVLJENE DRŽAVE. Nizali su se u lukavom pokušaju Prudski sporazum, Banjalučki sporazum iz 1912. godine, a svi su bili samo s jednim ciljem – potvrditi sam temelj SASTAVLJENE DRŽAVE.

Tek presuda U1/11 je izrijekom potvrdila da je obilježje kontinuiteta državnosti BiH ustvari priznanje i ovjera njenog državnog suvereniteta i identiteta. Koncept sastavljene države ne podrazumijeva taj suverenitet i identitet nego ga pretpostavlja i nadređuje suverenitetu i identitetu entiteta.

Ustavno-pravna i politička odrednica ove agende jeste tvrdnja da nema Bosne (države) izvan entiteta te da ona tim slijedom ne može niti ima javno-pravni i građansko-pravni subjektivitet.

Sve navedeno proturječi izrijeku i obrazloženju presude Ustavnog suda BiH. Unatoč tome republičkosrpska politika prepoznata po SNSD-u i Miloradu Dodiku nastavila je realizaciju koncepta sastavljene države.

Prijedlog zakona o nepokretnoj imovini RS-a je ništa drugo nego prepakirani pokušaj iz istog onog zakona koji je odlukom Ustavnog suda U1/11 u cijelosti odbačen kao neustavan. U obrazloženju sadašnjeg zakona predlagač krivotvori obrazloženje iz presude U1/11 pa Član 68 Ustava RS-a nalazi kao ustavni osnov za donošenje samog zakona, mada su Ustavni sud, a i Venecijanska komisija na koju se poziva jasno utvrdili da isti član omogućuje entitetu RS uređivanje imovinskih i obligacionih odnosa a ne i utvrđivanje vlasništva državne imovine.

Pozivanje na ovaj član predlagač zaključuje u onom dijelu u kojem se jasno kaže da se ova prava entiteta ne odnose na 'zajedničku' imovinu.

U Članu 3 predloženog zakona koji je vrlo sporan se kaže da državna imovina po sili zakona postaje svojina Republike Srpske i njenih javnih ustanova i preduzeća. 

Jasno je da i ovaj pokušaj ostvarivanja suvereniteta entiteta na štetu suvereniteta države nije, ponovo, isti onaj pokušaj iz decembra 2010. godine kroz zakon o statusu državne imovine koja je pod privremenom zabranom raspolaganja i nalazi se na teritoriji RS-a. 

Vještom zamjenom pitanja teritorija i vlasništva nad teritorijem ova politika pokušava zaustaviti labuđi pjev koncepta sastavljene države. 

Sutra bi po ustaljenoj praksi trebalo biti održan sastanak PIC-a sa visokim predstavnikom Christianom Schmidtom. Neće trebati puno napora da se ovaj sporni zakon prepozna kao neustavan sa prijetećim ništavnim učincima te uz ranije komunikee visokih predstavnika a i sam NALOG iz 2011. godine Valentina Inzka kojim je zaustavljen tadašnji sporni zakon, istovrsnim sadržajem ovaj zakon aktuelni proglasi ništavnim. 

(nap.ba)