Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Jedan. Zato što bi za konsolidaciju i dalji razvoj građanske Crne Gore bilo neprocjenjivo vrijedno da Albanac bude njen Predsjednik. Time bi crnogorsko društvo pokazalo da sazrelo dovoljno da simbolički najvažniju funkciju u političkom sistemu obavlja pripadnik manje brojnog naroda.

Dva. Zato što Abazović zbog svoje dosljedne „ni po babu ni po stričevima“ politike uživa enormnu popularnost među pripadnicima svih naroda koji u Crnoj Gori žive, počev od onog najbrojnijeg, Crnogorskog.

Tri. Zato što bi za državu koju opterećuje loš imidž legla endemske (i svake duge) korupcije bilo neizmjerno važno da njen predsjednik bude nepokolebljivi borac protiv korupcije, što Abazović nedvojbeno jeste. Zbog te posvećenosti, da bi bolje upoznao neman protiv koje se bori, on je čak bio spreman rizikovati i vlastitu slobodu – kao na primjer onda kada je sa Radom Miloševićem navodno palio cigare, pa tako učestvovao u činu koji je navodno bio sastavni dio kriminalne operacije koju je navodno vodio Milošević.

Četri. Zato što bi pobjedom Abazovića na predsjedničkim izborima proces evropskih integracija u Crnoj Gori dobio snažan i odlučan zamah. Kao što je zamah – doduše u smjeru „što dalje od EU“ – tim integracijama dao i njegov dolazak na mjesto premijera.

Pet. Zato što bi pobjedom Abazovića Crna Gora dobila zelenog predsjednika, što bi snažno pospješilo brojne progreesivne politike koje on i njegova partija promovišu.

Ostalih pet vi dodajte. Ja ne mogu više. Čak ni ja, naime, nisam toliko sarkastičan.

Idemo na poentu. Pet razloga koje sam naveo su varijacija razloga zbog kojih su građani pred prošle parlamentarne izbore pozvani da glasaju za URA-u. Ti razlozi, onomad dovoljno uvjerljivi da dio glasača, od čega jedan dio nehotice, a dio čak iz najboljih namjera, Crnu Goru preda u ruke Aleksandru Vučiću, pridavi EU integracije i ovu zemlju uglavi u Srpski svet, danas se, dvije godine i kusur kasnije, mogu tretirati jedino kao zajebancija. Šta nam to govori o stanju u kojem se nalazila Crna Gora, onda kada je pala na ovako seljačku i očito šuplju priču?

I šta nam, što je važnije, o stanju u kojem se Crna Gora nalazi danas govori činjenica da su svi ti navodni razlozi razobličeni kao laž i da je manje-više svima u ovoj zemlji jasno o čemu se ovdje radi? Pa ipak, vrlo je sporno da li postoji snaga, čak i istinska volja za (pre)okret.

Što je razumljivo. Naime: kada sa trećeg sprata zgrade skočiš koristeći Bibliju kao padobran, skočiš zato što su te ubijedili da će sve biti OK, dok na asfaltu ležiš polomljenih nogu, jasno ti je o čemu se radi: nisi trebao.

Ali se teško, uh teško (p)okrenuti.