Dževad Karahasan nije ni sanjao  da će svoj „okrugli rođendan“ (25. januara) proslaviti daleko od svojih „dviju kuća“, u Sarajevu i Grazu. No, kad mu je njemačka izdavačka kuća „Suhrkamp“ saopštila da baš tada njegovu novu knjigu želi predstaviti berlinskoj čitalačkoj publici u Akademiji umjetnosti, nije oklijevao ni trenutka. 

„Ja, iskreno govoreći o sebi ne mislim posebno dobro. Znam koje su mi bile ambicije, znam šta od od toga nisam uspio ostvariti, ali kao svakom čovjeku mi strašno mnogo znači priznanje ljudi sa kojima radim. Kompletna uprava Suhrkampa mi je pjevala rođendansku pjesmu. U Akademiji se inače ne prezentiraju knjige onih koji nisu njeni članovi, a ja to nisam. Napravili su izuzetak za mene. Puna sala ljudi koji oduševljeno slušaju. To je zaista mnogo. Idem odavde radostan, zahvalan i sklon da sebi malo više vjerujem, no što sam vjerovao“, kaže Karahasan u izjavi za DW. 

Posebna čast mu je bila, ističe, što su na literarnoj večeri sudjelovali poznati njemački pisac Ingo Schulze te što je književnu večer moderirala jedna od najcjenjenijih literarnih kritičarki njemačkog govornog područja Sigrid Löffler. 

Literarni hroničar Sarajeva

Za Löfflerovu je Dževad Karahasan pseudonim za Sarajevo. A Sarajevo metafora za cijeli svijet. Grad koji je trebao biti model multietničkog življenja.

“No, izdat je od ostatka svijeta, prepušten barbarima koji su ga skoro četiri godine ubijali i uništavali: ljude i knjige i druga kulturna dobra,“ kaže Löffler. Ova književna kritičarka i autorica, rođena u Austriji 1942. godine, radila je za najuglednije njemačke medije i nosilac je brojnih nagrada za svoj rad. O tome, ističe ona, govori i ova knjiga koja je na bosanskom jeziku objavljena krajem 2022. pod naslovom „Uvod u lebdenje“.

Naslov na njemačkom je nešto promijenjen i glasi „Uvježbavanje lebdenja“, jer se Karahasanovoj prevoditeljici Katharini Wolf-Griesshaber originalni naslov nije dopadao. Posrednik, „kum“ u traženju novog imena bio je njemački pisac Ingo Schulze.

„Noćima sam razmišljao kako bismo i naslov približili njemačkoj čitalačkoj publici dok mi nije kliknulo. Einübung, uvježbavanje. A lebdenje je jedna tako genijalna riječ u ovom kontekstu, jer su grad i ljudi u njemu za vrijeme rata lebdjeli negdje između užasa i ljepote, nade u život i straha od smrti. Ova knjiga je ustvari jedna vrsta božanstvene komedije. Čitajući je, možete se i smijati i plakati.“, rekao je jedan od  trenutno najpoznatijih njemačkih pisaca.

Schulze je rođen 1962. godine u Dresdenu, tadašnjoj Demokratskoj Republici Njemačkoj, kaže da je bio šokiran krvavim raspadom Jugoslavije. „ Za nas sa Istoka je Jugoslavija bila Zapad, njena nesvrstanost me posebno impresionirala. Nakon rata sam više puta boravio u BiH,  tamo sam imao i litararne večeri. Moju knjigu „Čestite ubice“ sam predstavio prošle godine u Brčkom“, priča on za DW. Schulze, čiji su romani, jednako kao i Karahasanovi prevedeni na barem 15 jezika, držao je govor na dodjeli Goetheove književne nagrade Karahasanu 2020. godine u Frankfurtu na Majni. Od tada seže i njihov prijateljski odnos.

Literarni kritičari oduševljeni novim romanom

Literarni kritičari puni su hvalospjeva o novoj knjizi Dževada Karahasana. List Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) piše: „Pored glavnih figura, prevoditelja Rajka, Sarajlije i njegovog gosta, filozofa Petera Hurda, autor prikazuje čitav niz likova, žrtava rata ali i dostojanstvenih boraca za ideju civiliziranog društva i života. Zato je ovaj veličanstveni roman univerzalna poruka koja doseže daleko van granica Sarajeva.“

Kritičar javnog tv-servisa Norddeutscher Rundfunf (NDR) zaključuje: „Dževad Karahasan je napisao pravo umjetničko djelo. Moćnim riječima, kojima opisuje kako rat jednog humanističkog mislioca pretvara u nekontroliranog nečovjeka, on šokira čitatelja ali ga i nasmijava i skoro zabavlja“.

Švajcarski list Neue Züricher Zeitung ovim povodom objavio je dugački članak, pravi omaž 70-godišnjem piscu, osvrćući se na njegov dosadašnji rad: „ Jasnoća i ljepota njegovog jezika, suverenost sa kojom obrađuje prošlost ali i sadašnjost, arhaizam i moderni duh vremena, pokazuju da je on pisac ne samo evropskog već i svjetskog ranga. Pri tome je Karahasan u srcu pravi Bosanac“.

Schulze budući bh. akademik

Dževad Karahasan je u Berlinu saopštio i da je Inga Schulzea nominovao za prijem u Akademiju nauka i umjetnosti BiH, što je, istakao je ponosno, jednoglasno prihvaćeno. 27. aprila ove godine će njemački pisac i oficijelno postati bosanskpohercegovački akademik i tim povodom doći u Sarajevo.

„Ingo je to zaslužio svojim radom. Njegove knjige su prevedene u Beogradu, Zagrebu, Novom Sadu. On je u našim jezicima itekako prisutan. On uspostavlja time i veze naše akademije sa drugim kulturnim prostorima, naročito s njemačkim“, dodaje Karahasan.

Da li se nada da će jednoga dana postati član berlinske Akademije umjetnosti? Na to pitanje se samo nasmijao. Pisaće i dalje vrijedno, kaže. Nema, boji se, toliko vremena da u njemu knjiga tako dugo zrije, poput ove zadnje, za čije je pisanje  trebao duge 24 godine. No, ima već jednu ideju, koju  je ovom prilikom saopštio svojim  izdavačima iz Suhrkampa i koji su je odmah prihvatili. Njen radni naslov „Goetheov zapadno-istočni divan - kulturni konteksti“. Autor „Istočnog divana“ time želi da ostane posrednikom između Istoka i Zapada.