Piše: Oleksandr LEVČENKO (Antena M) 

Vladimir Putin je u dosta teškoj poziciji te je zato tako željan da izvojevuje ne nove teritorije, već mir. U stvari to bi bio predah na godinu da bi potom opet krenuo u nova ratna osvajanja.

U realizaciji ovog plana Kremlj je angažovao Budimpeštu, posebno premjera Orbana i ministra vanjskih poslova Sijarta, čiji je zadatak da unesu pometnju u središte EU i NATO. A za odbranu interesa Kremlja u međunarodnoj javnosti angažovan je predsjednik Bazila koji već dobio nadimak Lula da Putin.

Viktor Orban i Lula da Silva ne osuđuju previše Kremlj za vojni neisprovocirani napad na susjednu zemlju, te usmjeravaju pažnju na neophodnost mirovnih pregovora Vladimira Putina i predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog, smatrajući da je njihova krivica za rat na istom nivou. Brazilski predsjednik govori o povratku privremenih okupiranih teritorija Ukrajini ali daje prijedlog da ukrajinski Krim ostane ruskom medvjedu. Unutar ruskog društva Putin koristi i crkvu Moskovskog patrijarhata koja se navodno sada zalaže za mirni rasplet. Patrijarh Kiril je pozvao u uskršnjoj molitvi „na mir i zajednički život, da bratski odnosi ponovno ujedine naše narode“.

Pitanje završetka rata u Ukrajini, odnosno kraha ruske invazije, postaje sve aktuelnije među mnogim analitičarima. Još je, međutim, rano suditi kako će se završiti rat u smislu preciznog prognoziranja kako će ukrajinska vojska uspjeti na početku ovog ljeta da sruši rusku odbranu na privremeno okupiranim područjima. Tačnije, kakva vrsta poraza očekuje rusku vojsku poslije ukrajinske kontraofanzive.

Za Kijev nema dileme da treba oslobađati sve privremeno okupirane ukrajinske teritorije uključujući Krim. Vladimir Putin zna što ako ne uspije da odbrani Krim onda će to biti krah čitave njegove vojne kampanje protiv Ukrajine. On će biti ne samo izložen kritikama unutar zemlje nego rizikuje da izgubi vlastitu glavu. Zato računa na svoja tri dvojnika koji će prvi da nastradaju u eventualnoj pobuni.

Putin sada nije u zavidnom položaju zato je i dao naredbu ruskoj vojsci da stalno ulaze u napadačke borbe s ukrajinskim braniocima da bi demonstrirao ruskom društvu kako ima makar vojnu inicijativu, koja navodno može svjedočiti o ambicijama Kremlja da dobije ovaj rat.

Moskva ćuti o tome kako je do sada izgubila 95% visoko kvalifikovanih boraca iz posebnih jedinica, koje su uglavnom bile pod upravljanjem GRU. Osim toga ruska vojska je izgubila 80% sastava svojih padobranskih jedinica koje su krenule u napad 24. februara 2022. a spadale su u vrh elitnih ruskih brigada i divizija. Ove jedinice stalno popunjavaju novim osobljem iz Rusije koje dolazi na mjesto ubijenih i teško ranjenih vojnika. Ali ove zamjene su niže vojne sposobnosti. Tako u sadašnjim ruskim padobranskim jedinicama ratuju novi mobilizovani bivši vojnici, koji naravno imaju dosta vojnih vještina ali su lošije pripremljeni od profesionalne vojske koja krenula u napad krajem zime prošle godine.         

Moskva je neko vrijeme ratovala na račun mobilizovanih kriminalaca i zatvorenika, a više od 40 hiljada angažovao je bivši osuđenik Prigožin preko privatne vojne kompanije Vagner. Njih je u krvavim borbama u Donbasu poginulo više od 33 hiljade. Tako je u rezervi Kremlja ostao premali broj robijaša koji bi još eventualno mogli biti poslati na ratišta Ukrajine.

Prije godinu pesimizam o šansama pobjede Ukrajine bio je prisutan jer je Rusija imala golemu nadmoć u broju vojnika te u količini i kvalitetu naoružanja. Ali, sada se ukrajinska vojska priprema za ofanzivu, a na temelju lekcija iz proteklih 13,5 mjeseci ukrajinski put do pobjede potpuno je vjerovatan.

Problemi za Rusiju će se pogoršavati što rat bude duže trajao. Naime, čak i uz veliku vojno sposobnu populaciju Rusije njihovi se gubici procjenjuju na 183.000 poginulih i više od 500.000 ranjenih. Štaviše, sposobnost da RF mobilizuje više vojnika od Ukrajinaca možda se neće pokazati odlučujućom ako se slabo iskoristi.

Napad na Bahmut, koji je počeo u avgustu i nastavlja se uprkos ogromnim žrtvama, dovodi u sumnju tvrdnju da je ruska vojska naučila lekcije iz ranih grešaka i počela da se bori pametnije. Tu je i pitanje morala, koje je presudno u ratu. Za razliku od okupatora, Ukrajinci brane svoju otadžbinu od osvajača i znaju da bi gubitak rata mogao dovesti do gubitka vlastite države. Zbog toga ukrajinske trupe imaju mnogo veću odlučnost, što su demonstrirali hrabrim otporom.

Tu je bitan moral: u ratu će strana koja ga ima više - podnijeti veće patnje i veće žrtve. Ukrajina je takođe počela da dobija opsežnu obuku sa Zapada. Isporuke zapadnog oružja takođe su porasle, u vrijednosti i sofisticiranosti. Naoružanje uključuje protivtenkovske projektile i protivvazdušne sisteme, oklopne transportere, topove, sisteme protivvazdušne odbrane, bespilotne letjelice i, zahvaljujući zemljama NATO-a koje su nekada bile dio Varšavskog pakta, tenkove, blindirana borbena vozila, borbene avione i helikoptere iz sovjetskog doba.

Vladimir Putin zna što je sada na tankom proljećnom ledu, koji postaje tanji sa svakim sunčanim danom. Ruska vojska će uskoro izgubiti kapacitet za bilo koji napad na pozicije Ukrajinaca. I nije isključeno da će tada svi saznati da je Ruska Federacija div na nogama od gline.