Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

A zašto se ono, uopšte, nakon 30. avgusta 2020, održavaju izbori u Crnoj Gori? Čemu taj gubitak energije, novca i živaca?

Pitam zato što dva osnovna „demokratska“ principa u sastavljanju svih post-tridesetavgustovskih vlasti isključuju potrebu održavanja izbora. Rečeni prinicipi nisu ustavno ili zakonski uobličeni, ali su bezbroj puta javno saopšteni.

Osim toga, što je najvažnije, djelatni su.

Evo ih.

Princip broj 1. DPS, dakle opozicija, ne može biti vlast. Iz čega proizilazi da samo vlast može biti vlast. Ovo bi bilo pogrešno tumačiti kao ukidanje demokratije. Naprotiv. Na djelu je jačanje demokratije. Zato što je vlast demokratska. Smjena vlasti bila bi, stoga, antidemokratska katastrofa. Vječna vladavina demokratske vlasti je konačni trijumf demokratije.

Princip broj 2. Vlast moraju činiti pobjednici izbora održanih 30. avgusta 2020.

Budući da su unaprijed zadati i pobjednik izbora i većina koja će formirati vladu, slijedi ne tek logično, nego nužno pitanje: a čemu onda novi izbori?

Jer novi izbori ne mogu rezultirati novom većinom: oni održani 30. avgusta su, proizilazi, većinu trajno odredili. Ta većina bi, hipotetički, mogla biti drugačija. Hipotetički da, ali ne i praktično. Zato što je parametar „ne DPS“ unaprijed zadat, time isključena mogućnost formiranja bilo kakve većine čiji bi dio bio DPS.

To je osnova. Unutar zadatog okvira moguće su varijacije. I one se zbivaju. Na primjer: dio vlade će biti sve nacionalne partije manje brojnih naroda, ili tek neke od njih. Stranke bivšeg Demokratskog fronta su svakako dio vlasti. Bilo „po dubini“. I to vrlo dubokoj, a i širokoj dubini. Ili i u vidu ministara iz redova tog saveza.

Bivši Demokratski front je ionako normalizovan. Sada se priprema finalni korak u tom procesu: konačnu dozu demokratskog legitimiteta daće mu stranke manje brojnih naroda koje prihvataju koaliciju sa partijama konstituenatata tog saveza.

Partije manje brojnih naroda to čine striktno vodeći o računa o principima. Kada konačno legitimizuju DF, biće to na prinicipijelnoj osnovi: nakon što je DF prihvatio njihove uzvišene principe.

Ti principi su, doduše, osmišljeni i sročeni tako da DF-u nemoguće da ih ne prihvati. Evo, da i ja, poput Spajića i partija manje brojnih naroda predložim 10 principa koje DF treba prihvatiti da bi bio promovisan u legitimnu, centrističku, proevropsku partiju posvećenu miru i stabilnosti u regionu.

1. Coca cola je super. A američku pitu volim više nego rusko govno.

2. Crna Gora je geografski smještena blizu Evrope.

3. Američki filmovi su super. I Top Gun je dobar film.

4. O NATO se može i ćutati.

5. O Rusiji i Putinu se može ćutati.

6. O Kosovu se može ćutati.

7. Burger King je super.

8. Francuska vina su odlična.

9. Uh, Pariz je prelijep.

10. I Rim, Boga mi.

Ako ex DF prihvati navedene principe, bila bi to jasna i nedvosmislena pobjeda principijelne politike stranaka manje brojnih naroda, ali i suverenističkih partija koje otvoreno čeznu za koalicijom sa bivšim DF-om. DPS-a na primjer, kojem je DF prihvatljiv i ako ne prihvati sve navedene uslove. No ako prihvati, a nešto mi govori da bi se to moglo desiti… Jasan bi to bio znak da je ex DF pacifikovan i pridobijen za prozapadnu agendu.

Mislim: ako ove stroge prozapadne principe prihvate, nema tu šta. Prihvate, i više nisu Putinova ultranacionalistička falanga.

Moguće su, rekosmo, unutar rečenog okvira, izvjesne varijacije.

Na primjer ova: da URA, bez koje klerikalna kontrarevolucija ne bi odnijela prevagu na izborima, dobije nogu u prkno. Da će biti tako, najavio sam odmah nakon izbora 30. avgusta.

URA je bila nužna za penetraciju u vlast. Sudbina zaštitinih sredstava koja se koriste prilikom penetracije je predeterminisana i opštepoznata. Da se odgovori na pitanje „šta će biti sa zaštitnim sredstvom“ nije potreban dar proricanja. To se odbacuje. Bez počasti i bez emocija. Sve suprotno bilo bi karikaturalno. Svijet traje dugo i svašta je na dunjaluku viđeno: ali ne i čovjek koji leleče za higijensko-kontraceptivnim sredstvima.