U katoličkom tjedniku kojeg zajedno izdaju Zagrebačka, Splitska, Sarajevska, Riječka i Zadarska nadbiskupija prije nekoliko se godina pojavio članak s naslovom „Hrvatska nije sekularna država“. Iako autor teksta, ujedno i glavni urednik spomenutog tjednika, ipak ne tvrdi da je Hrvatska teokratska država, on upozorava da bi hrvatsko društvo i politika trebali vjernicima, kao „ogromnoj većini“ stanovništva, prestati nametati sekularizam. Zanimljivim logičkim akrobacijama isti je ustvrdio da izdizanjem sekularizma iznad religije sekularisti postaju građani prvog, a pripadnici religija drugog reda, piše povjesničar Hrvoje Klasić u kolumni za Net.hr, te nastavlja:

-A da Katolička crkva i katolički vjernici u posljednjih trideset godina u Hrvatskoj nisu građani drugog reda mislim da ne treba posebno dokazivati. Ustvari, mislim da je situacija upravo suprotna. Dovoljno je pročitati tzv. Vatikanske ugovore između RH i Svete Stolice kojima je Katolička crkva na tlu Hrvatske dobila nevjerojatne privilegije. U skladu s tim ugovorima u svim svjetovnim školama postoji konfesionalni vjeronauk, pri čemu vjeroučitelja ne bira škola nego Crkva, ali mu plaća ne ide iz crkvenog nego državnog proračuna. Treba li spomenuti da isti ugovori štite i financijsku netransparentnost poslovanja Katoličke crkve u Hrvatskoj, ali i da omogućuju privilegiranost svećenika pred zakonom. Drugim riječima „sekularist“ i župnik osumnjičeni za prevaru, pronevjeru, korupciju ili u najgorem slučaju za zlostavljanje pred zakonom neće biti jednaki. Suprotno tvrdnji autora spomenutog članka „sekularist“ će redovito ispasti građanin drugog reda.

Povod za pisanje ovog teksta je državni praznik Velika Gospa, jer između ostalog i državni praznici pokazuju da Katolička crkva i katolici sigurno nemaju drugorazredno mjesto u hrvatskom društvu. Po važećem Zakonu o blagdanima Hrvatska ima više katoličkih nego svjetovnih praznika. Evo katoličkih: Bogojavljenje (Sveta tri kralja), Uskrs, Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo, Velika Gospa, Svi sveti, Božić i Sveti Stjepan. A evo i svjetovnih: Nova godina, Praznik rada, Dan državnosti, Dan antifašističke borbe, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, te Dan sjećanja na žrtve domovinskog rata (ujedno i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje). Dakle, Katolička crkva : „sekularisti“ 8-6. A zamislite tek taj omjer kada bi navedenim praznicima dodali i sve neradne nedjelje, koje su, da se ne pravimo naivni, proglašene neradnima ne kako bi se pomoglo radnicima, nego kako bi se dodvorilo Crkvi i vjernicima (čitaj: glasačima).

Religioznost kao sigurno utočište za neznalice i licemjere

Propustio sam naglasiti na početku pa ću to učiniti sada. Doista nemam ništa protiv katoličanstva, a pogotovo kršćanstva. Kamo sreće da sam okružen s više ljudi koji na probleme u društvu i na odnose među ljudima gledaju poput Isusa Krista ili apostola Pavla. Kamo sreće da kršćani koji me u „ogromnoj većini“ okružuju ljude ne cijene i dijele po boji kože ili imovinskom stanju, da im je oprost draži od osvete, i da prije kritiziranja tuđih postupaka najprije preispitaju vlastite. Ne kažem da nema i takvih, naravno da ima. Neki od njih, čak i svećenici, redovnici i časne sestre, su mi i dobri prijatelji.

Međutim, bojim se da je religioznost odavno postala i sigurno utočište za neznalice i licemjere. Jer, uvjerio sam se u nizu situacija da velik broj vjernika ne čita temeljne tekstove vjere i ne zna osnovna načela vjere koju ispovijeda. Što je loše. Ili čita i zna, ali svjesno čini upravo suprotno. Što je još gore.

Najbenigniji primjer neznanja, a rekao bih i licemjerja opet je povezan s državnim praznicima. Nije li licemjerno proglasiti najvažnijim danima u godini datume za koje, ne ateisti, nego i (pre)velik broj vjernika (katolika) ne zna zašto ih uopće i zašto baš na taj dan slavimo?! Mislite da pretjerujem? OK, pronađite nekoliko katolika u vašem okruženju i postavite im ova, ako su odslušali nekoliko godina vjeronauka i primili svete sakramente vjerujem jednostavna, pitanja:

Što (sve) slavimo na blagdan Bogojavljenja? Zašto rođenje Isusa Krista svake godine slavimo na isti dan, a smrt i uskrsnuće svake godine u različitu nedjelju? O čemu nam govori blagdan Tijelova, i zašto i njega svake godine slavimo na različite datume? Koja je razlika između blagdana Svih svetih i Dušnog dana? Tko je bio (sveti) Stjepan, tj. zašto je u njegovu čast 26. prosinac proglašen državnim blagdanom?

Ali, prije toga, prvo ih prigodno upitajte što točno slavimo na blagdan Velike Gospe? Odgovore „ispitanika“ bi bilo dobro dostaviti njihovim župnim uredima i vjeroučiteljima, a onda i saborskom odboru zaduženom za predlaganje državnih praznika, zaključio je Klasić.

Kako je Klasić potvrdio za „Slobodnu Bosnu“, na njegovu adresu nakon ovog teksta stigle su brutalne prijetnje i uvrede desničara koji veličaju ustaški i četnički pokret.