Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Tridesetog listopada njemački ministar obrane Boris Pistorius, govoreći za Televiziju ZDF, mnoge je iznenadio, pa i zabrinuo tvrdnjom da je “rusko-ukrajinski rat historijska prekretnica za Njemačku, koja bi trebala biti spremna za mogući rat u Europi”. Dodao je da će države poput Njemačke morati povećati sposobnost svojih oružanih snaga za održavanje mira u regiji i da trebaju promijeniti mentalitet u onaj “u kojem je rat moguć”. On, naravno, nije konkretizirao tko bi, kada i protiv koga ratovao na europskom kontinentu, pa je u analizi njegova izjava uglavnom shvaćena kao upozorenje i jačanje prevencije - da rata ne bude.

Kome je, odista, još do rata u Europi kad dugo bukti onaj u Ukrajini i tamo će vjerojatno još dugo biti budući da nitko ne želi biti poražen, a napadom Hamasa na Izrael obnovljen je i izraelsko-palestinski oružani sukob. Ubrzo nakon invazije Moskve na Ukrajinu njemački kancelar Olaf Scholz najavio je povećanje njemačkih vojnih izdataka od 100 milijardi eura, što je Bundestag i odobrio, i to je ocijenjeno kao veliki iskorak budući da su Nijemci godinama izdvajali samo 1,2 posto BDP-a u vojsku. Zbog toga je najveća europska ekonomija često bila na meti žestokih kritika iz Washingtona, a bivši predsjednik Donald Trump je rekao da Njemačka, dugogodišnja američka saveznica, duguje SAD-u i NATO-u 1.000 milijardi dolara “za višedecenijsku američku zaštitu”, pri čemu je mislio na baze SAD-a u toj zemlji.

Vrhovno savezničko zapovjedništvo NATO-a za Europu, čim je počela ruska agresija, poduzelo je mjere predostrožnosti da se rat iz Ukrajine ne prelije na susjedne ili neke druge države, pa je umjesto ranijih 40.000 od lipnja 2022. u visokom stupnju spremnosti više od 300.000 vojnika. Prema planu, Amerikanci su formirali novi Stalni stožer u Poljskoj, u kojoj je i njihovo zapovjedništvo Pete armije i bataljon za podršku. Ovo su prve stalne američke snage na istočnom obodu NATO-a i unapređuju savezničke zapovjedne i upravljačke kapacitete, kao i međusobnu povezanost s ranije razmještenim formacijama. Amerikanci nastavljaju unapređivanje važnih rotacijskih snaga u Poljskoj, uključujući borbeni tim oklopne brigade, borbeno zrakoplovstvo i pješačku diviziju. U Rumunjskoj su SAD formirale rotirajući brigadni borbeni tim i tako zadržale dodatnu brigadu na istočnoj strani u odnosu na raspored iz siječnja 2022. godine. Ova dodatna brigada održat će sposobnost razmještaja nižerangiranih jedinica širom istočne strane.

Od svih zemalja koje graniče s Ukrajinom ispostavilo se da je poslije ruske invazije najranjivija Moldavija, jer nije članica ni Europske unije ni NATO-a, a njena slaba privredna situacija ne može da se izbori sa prilivom tisuća izbjeglica. No, ono najvažnije za Moldaviju jeste njena Ahilova peta - proruski orijentirano Pridnjestrovlje, prvi samoproglašeni entitet na teritoriju bivšeg Sovjetskog saveza, sa pretežno ruskim stanovništvom. Za više od 30 godina postojanja “Pridnjestrovske moldavske republike” (Kišnjev kategorički odbacuje ovo ime), Rusija nije priznala njenu neovisnost, ali se većina stanovnika ove regije tome i dalje nada. Već su imali dovoljno razloga da se nadaju kad je Moskva priznala Abhaziju, zatim Južnu Osetiju (2008), pripojila je Krim (2014), da bi 2022. priznala autonomiju otcijepljenih ukrajinskih regija Donjeck i Luganjsk. Ali ako su do sada stručnjaci razumno ukazivali da Pridnjestrovlje ne može da bude u rangu s pomenutim regijama zbog nepostojanja zajedničke granice s Rusijom, sada kada su ruske trupe u blizini Odese, mnogi se pitaju gdje će se Vladimir Putin zaustaviti? Inače, u Pridnjestrovlju je stacioniran ruski vojni kontingent koji i ako se ukaže prilika, može otvoriti vrata iznutra. U toj formaciji od 1.500 ljudi, samo je zapovjedni kadar iz Rusije, dok ostalo čini lokalno stanovništvo, porijeklom iz Moldavije sa ruskim putovnicama, angažirano po ugovoru, ali njima, po nekim mišljenjima, nije do rata.

U analizi geopolitičke situacije u Europi njemački list Die Welt pominje rovito stanje na Balkanu, podsjeća na oružani napad na policiju u selu Banjska na sjeveru Kosova 24. rujna i postavlja pitanje: da li su mogući sukobi niskog intenziteta u Bosni i Hercegovini? Upozorava se na loše funkcioniranje državne vlasti BiH i na prijetnje otcjepljenjem Republike Srpske od BiH. Iz NATO-a je ubrzo stigao odgovor u kojem je poručeno da se podržava suverenitet i teritorijalni integritet BiH i da se situacija iz ratnih 90-ih ni u kom slučaju ne može ponoviti. Ministri obrane članica NATO-a su na sastanku održanom u Bruxellesu 12. listopada ponovili stav da je područje Zapadnog Balkana strateški važno NATO-u, koji je, kako su kazali, fokusiran na ovu regiju čak i dok traje ruski rat protiv Ukrajine. Zvaničnici Alijanse podsjetili su da BiH ima euroatlantske aspiracije i da već dugi niz godina poduzima reformske napore, te da NATO snažno podržava ove napore, posebno paketom za izgradnju obrambenih kapaciteta zemlje. U međuvremenu, u Vijeću sigurnosti UN-a produžen je mandat EUFOR-a za još jednu godinu, čime Europska unija poručuje da je garant mira u BiH.

Na kraju ona narodna: tko želio rat - u kući ga imao!