Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Odlukom da bombardira iranska nuklearna postrojenja i tako se izravno priključi izraelskim zračnim napadima na regionalnog suparnika, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump se vojno umiješao u veliki strani rat i izgleda otvorio Pandorinu kutiju. Prema mitologiji, iz kutije su u staroj Grčkoj izašla sva zla svijeta, koja su uništila čovječanstvo koje je do tada živjelo u blagostanju, a Pandora je kutiju uspjela zatvoriti prije nego što je iz nje izašla nada, te je tako spasila svijet. Tko će sada i kako spriječiti veće zlo od ovoga kojeg već ima na Bliskom istoku i da li je na pomolu globalni svjetski sukob? To nitko ne isključuje, ali se, s obzirom na moćna sredstva za masovno uništavanje ljudi, iz više svjetskih centara upozorava na katastrofalne posljedice novog velikog rata i apelira da se umjesto oružane sile prednost da sposobnosti diplomacije, te posredovanju Ujedinjenih naroda. Trump je prošle subote poručio da Iran sada mora pristati na mir ili se suočiti s novim udarima, ali mnogi smatraju da bi ovaj napad mogao navesti Teheran na osvetu. I dobijanje pomoći od nekih saveznika.

Naravno, Iran je žrtva agresije i ima pravo na samoobranu, ali kolike su objektivno njegove borbene mogućnosti?

Činjenica je da su iranski saveznici poput Hamasa, Hezbollaha i jemenskih hutista jako oslabljeni, a ne može vojno računati ni na Rusiju koja već više od tri godine ratuje u Ukrajini. Ipak, postoji nekoliko opcija, a jedna od njih je napad na američke baze u kojima je na Bliskom istoku raspoređeno između 40.000 i 50.000 američkih vojnika. Ovaj broj varira, ali je u stalnom porastu, a najveća koncentracija američkih trupa nalazi se u državama Perzijskog zaljeva – Kuvajtu, Kataru, Bahreinu, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima – dok su manje, ali strateški važne baze raspoređene u Iraku, Siriji, Jordanu, Egiptu, Turskoj i Izraelu. Druga opcija je da Iran napadne naftna postrojenja zaljevskih država. Treće, o čemu se špekuliralo, jeste da pokuša zatvoriti ili barem ometati promet kroz Hormuški tjesnac, kuda iz Perzijskog zaljeva tankeri prolaze u Indijski ocean, čime bi ugrozio opskrbu trećine svjetskog transporta nafte i tekućeg plina, o čemu ovisi i Kina kao njegov saveznik. Četvrta mogućnost Irana je da radi ono što i do sada – da pokušava raketnim udarima na izraelske vojne i logističke centre reducirati neprijatelja.

Može li se desiti da, nakon Katara, ne bude iranskih napada na američke baze u regiji i da se sporazumima zaustavi izraelsko-iranski rat?

I to je moguće ako bi npr. ruski predsjednik Vladimir Putin, koji ima veliki utjecaj na Teheran, ubijedio Irance na trajno odustajanje od vojnog segmenta svog nuklearnog programa (a da sačuva onaj civilni), i isto tako očuva svoju teokratsku vlast nakon zaustavljanja rata s Izraelom. Ovakav scenarij odgovarao bi Donaldu Trumpu budući da nema namjeru uvlačiti Ameriku u dugotrajan i iscrpljujući rat s Iranom u kojem bi se morale angažirati i njene kopnene snage. Podsjetiću da su američke trupe sudjelovale u ratu u Vijetnamu koji je trajao od 1955. do 1975. godine i ako bi se nešto slično ponovilo, to bi mogao biti kraj njegove političke karijere, što priželjkuju demokrati, ali i veći dio tzv. duboke države, onaj nesklon Trumpu. Taj bi dio najradije želio da se Trump dugotrajno uvali u rat, a da kao posljedica toga nestane teokratska vlast u Teheranu, da sruše Netanyahua i desničare s vlasti u Izraelu. Zaustavljanjem rata Trump bi sačuvao Izrael od daljih sukoba s Iranom i zadovoljio bi određene zahtjeve snažnog američkog proizraelskog lobija, ali ne sve, jer bi Iran nastavio postojati u ovakvom obliku i sa vlasti kakva je sada.

U opcijama eventualnog izlaska iz rata na Bliskom istoku pominje se i već pomalo zaboravljena uloga UN-a, tim prije kad se zna da svjetska organizacija od 1978. ima mirovnu misiju UNIFIL u Libanonu u kojoj se nalazi oko 10.000 vojnika iz 50 država. Plavi šljemovi raspoređeni su u pomenutoj zemlji kako bi se ispunila tri cilja: potvrda povlačenja izraelskih snaga, obnova međunarodnog mira i sigurnosti, te pomoć libanonskoj vladi u osiguravanju povratka njene učinkovite vlasti u tom području. Iz UN-a još navode: Današnje višedimenzionalne mirovne operacije ne samo da održavaju mir i sigurnost nego, također, olakšavaju politički proces, štite civile, pomažu u razoružanju, demobilizaciji i reintegraciji bivših boraca, podržavaju organizaciju izbora, štite i promoviraju ljudska prava i pomažu u ponovnom uspostavljanju vladavine prava. Upravo je to što već dugo, a posebno sada, treba Bliskom istoku i ako bi bilo želje – nije neostvarivo.