Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik već godinama najavljuje izlazak tog entiteta iz Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, a to je istaknuo i ovih dana na posebnoj sjednici Narodne skupštine RS-a i na zasjedanju Glavnog odbora SNSD-a, kada je rekao da bi se “moglo desiti da se organizuje Vojska Republike Srpske”. Tužiteljstvo BiH zatražilo je od rukovodstva SNSD-a da im dostavi zaključke sa sjednice Glavnog odbora, budući da iz ove političke stranke šalju antiustavne poruke. I koliko god on žarko želio entitetsku vojsku, isto toliko se to pokazuje kao nemoguća misija.

Podsjetiću da ukidanje bivše Vojske RS-a i formiranje jedinstvene državne vojske BiH nije nametnuo nijedan visoki predstavnik, nego je odluku o tome donijela Narodna skupština RS-a 2004. godine i ovlastila tadašnjeg premijera Peru Bukejlovića da potpiše Sporazum o prijenosu nadležnosti obrane sa Republike Srpske na Bosnu i Hercegovinu, čija je Parlamentarna skupština (sa zastupnicima iz RS-a) usvojila Zakon o obrani i formirala jedinstvene državne oružane snage. I nije to jednostavno poništiti, kao što se ne može iz zakona izaći kao na primjer iz kina, kad se nekome ne sviđa dalje gledanje filma - i nikom ništa!

Nema tu mjesta za jednostranost, jer su oba entiteta odlučila da imaju zajedničku vojsku, pa je logično i da se oba izjasne i o tome može li se napuštati OS, a Federacija BiH na to, siguran sam, ne bi pristala. Doduše, u Ustavu BiH nalazi se odrednica o entitetskim vojskama, ali od 1995. kada je usvajan Dejtonski sporazum, čiji je Ustav jedan njegov dio, mnogo je prošlo vremena i sada bi bilo apsolutno nesvrsishodno i opasno da u BiH postoje dvije vojske, ali oni u Republici Srpskoj, zaslijepljeni navodnom državnošću, to ne žele ili ne mogu shvatiti.

Uistinu, Vojska Republike Srpske nikad nije bila autohtona, nego jedna od vojski nastalih iz JNA, koja je doduše formalno osnovana dekretom 12. svibnja 1992, koji je potpisao tadašnji predsjednik RS-a Radovan Karadžić, ali je de facto bila podređena Beogradu. Tadašnje rukovodstvo Savezne republike Jugoslavije o tome je donijelo političku odluku, a Generalštab u Beogradu potrebne zapovijedi kojima su određene postrojbe JNA koje će činiti VRS, te o formiranju zapovjedništava koja će tim postrojbama upravljati. Formacije koje su činile VRS nisu promijenile ni organizacijsku strukturu, ni zapovjednike, ni uniforme.

To znači da je povlačenje JNA iz BiH bilo samo deklarativno, ona se samo preobrazila u VRS, koji je u RS-u preuzeo kompletnu imovinu bivše armije. Vojska RS-a bila je u nadležnosti 40. kadrovskog centra Generalštaba VJ u okviru kojeg joj je cijelog rata pružana logistička podrška u oružju, municiji, vojnoj opremi, gorivu i hrani, te isplaćivane plaće starješinskom kadru i vršena njihova unapređenja u više činove. Ta veza entitetske vojske RS-a sa Beogradom nije prestajala ni poslije završetka rata i trajala je sve do ukidanja VRS-a, a jedan od njegovih poslijeratnih načelnika, general Novak Đukić i nakon pravomoćne presude za ratni zločin na tuzlanskoj Kapiji i danas ima zaštitu Srbije koja ga odbija izručiti u BiH. Dodik vjerojatno računa na pomoć Srbije u eventualnom formiranju svoje vojske, ali teško da bi se vlast susjedne države upustila u tu za nju opasnu avanturu.

Ko je, kako i zbog čega ukinuo Vojsku Republike Srpske, godinama je bila tema sukoba na relaciji Dodik-Čavić, ali je utihnula onda kad je Čavićeva partija ušla u koaliciju sa SNSD-om. Čavić je u međuvremenu u političkoj mirovini, oni koji sada liju krokodilske suze zbog gašenja VRS-a ne žele prihvatiti činjenice, a jedna od njih je da se 2004. vodila višemjesečna rasprava o reformi budućih Oružanih snaga BiH koja je kasnije proglašena za najbolju reformu u BiH.

Oružane snage BiH su dio državnog suvereniteta Bosne i Hercegovine, troše optimalno, nisu ni nepotrebni teret ili parazit, nego sudjeluju u operacijama kolektivne sigurnosti, pružaju podršku miru i samoodbrani, uključujući i borbu protiv terorizma, te pomažu civilnim organima u otklanjanju posljedica prirodnih i drugih katastrofa. Od oko 9.000 naših vojnih profesionalaca, koji su na svakom dijelu države, više od 2.500 ih je iz srpskog naroda. Prošle jeseni u profesionalnu vojnu službu u OS primljeno je 349 novih vojnika i to je najveći prijem od postojanja Oružanih snaga BiH, što svjedoči da je porastao interes za službovanje u našoj vojsci. Prema tome, neosnovane su i apsurdne Dodikove tvrdnje o navodnom alarmantnom stanju u OS-u, koje bi on ukinuo i cijelu BiH demilitarizirao.

I na kraju, Oružane snage BiH u Republici Srpskoj imaju 20 perspektivnih objekata, među kojima i osam vojarni, nekoliko skladišta naoružanja, te više komunikacijskih čvorišta na relaciji od Prijedora do Trebinja. Vojni objekti u RS-u, kao i oni na području Federacije BiH, državna su imovina Bosne i Hercegovine i ne mogu je otuđivati entiteti. Milorad Dodik je u dubokoj zabludi ako doista misli da se to s vojskom može riješiti na njegov retorički način.