Zahvaljujući medijskoj eksponiranosti, Ante Nobilo, zasigurno je najpoznatiji hrvatski advokat. Prvi je među advokatima u cijeloj regiji do kraja shvatio moć medija, koju je maksimalno iskoristio te se uspio eksponirati i arbitrirati pri svim važnijim, kako političkim, tako i sudskim događanjima u posljednjih desetak godina. Medijska promocija mu je donijela klijente, slavu, novac i utjecaj. Zbog toga se pridružio i skupom timu odbrane Milorada Dodika, gdje formalno učestvuje kao savetnik ali je zapravo mozak cijele odbrane optuženog predsjendika RS-a. 

Nobilo je sve vrijeme od kako je postao poznat na javnoj sceni, svojski trudio svoju porodricu i privatne poslove držati podalje od javnosti, no u tome ga je spriječila bivša supruga Jadranka koja je za zagrebački Nacional svojevremeno otkrila dramatične detalje njihovog razvoda, emocionalno i fizičko zlostavljanje kojem je bila izložena, što baca potpuo novo svjetlo na imidž uglađenog, odmjerenog i racionalnog advokata.  

Jadranka Nobilo prvi put je javno progovorila o tome kako ju je bivši suprug u septembru 2002. godine divljački pretukao i zauvijek izbacio iz prostorija Odvjetničkog društva Nobilo-Mlinarić gdje je suvlasnica i u kojemu je radila kao poslovna sekretarica. 

"Cijeli svoj život štitila sam integritet svoje obitelji čiji je dio bio i moj bivši muž Anto Nobilo. Kako se odrekao svoje obitelji, u situaciji sam da moram zaštititi sebe i djecu. Odlučila sam istodobno izići u javnost sa svojom pričom i koristiti sve instrumente koji mi omogućavaju institucije u traženju zaštite i pomoći”, ispričala je Jadranka Nobilo, dugogodišnja supruga poznatog advokata s kojim ima troje djece, dvije odrasle kćeri i sina – Ivanu, Franu i Niku.

Odlučila se, kazala je, na taj korak dvije i pol godine nakon bračnog kraha, iako je rastava službeno završena mnogo kasnije, kako bi zaštitila svoja i prava djece i imovinu stečenu u braku te ukazala na bivšeg muža kao na zlostavljača i preljubnika koji je zbog druge žene, sutkinje iz Zagreba, morao napustiti porodičnu kuću.

U razgovoru za Nacional razotkrila je i tajnu o kojoj se dosad puno spekuliralo i koju je Nobilo želio prešutjeti, zataškati i nikad je nije priznao. O tome ima liječnički dosje i svjedoke, ali oni, kako ogorčeno kaže, šute jer su zaposleni kod Nobila. 

NACIONAL: Što vas je navelo da progovorite u javnost i poduzmete korake protiv bivšeg supruga?  

Dosad nisam ništa poduzimala jer sam vjerovala da ćemo uspjeti mirno riješiti naše probleme i podijeliti imovinu, no vidim po njegovu ponašanju da je takav ishod sve manje izgledan. Moram se zaštititi a ne da ovisim o njegovoj dobroj volji. Ne želim da se sa mnom igra i materijalno me oštećuje, a djecu i materijalno i emocionalno. Otuda i potječe nakana da krenem u rješavanje tih odnosa. Već pune dvije i pol godine, otkad sam otkrila drugu ženu u njegovu životu i otkad ne živi s nama, tražim od njega korektnost. Iako podmiruje obveze koje mu je sud odredio prilikom rastave – plaća alimentaciju za dvoje djece koja se školuju – druge stvari oko imovine koju smo zajedno stvarali nisu riješene. Tijekom 28 godina braka bili smo vezani i profesionalno i nije postojao ni jednog papira koji nije prošao kroz moje ruke. O svemu sam brinula u kući: o djeci, njegovim roditeljima, kupnji nekretnina, uređenja stanova i kuća, odvjetničkom uredu. Nobila poznam 35 godina. imala sam 17, a on 18 godina kad smo se upoznali u Karlovcu gdje smo živjeli. U Zagreb smo došli na studij gdje je on studirao pravo a ja fizičku kulturu i otad se nismo rastajali. Krah je došao uistinu preko noći. 

NACIONAL: Što se dogodilo u vašem braku?  

U ožujku 2002. suočila sam se s činjenicom da suprug izlazi s drugom ženom, sutkinjom Općinskog suda u Zagrebu. S njome ga je vidjela kći Ivana koja u to vrijeme nije s ocem komunicirala već više od tri godine. Oni su prekinuli sve odnose zato što Nobilo nije bio zadovoljan izborom njezina dečka Tonyja Cetinskog, s kojim je i dandanas u vezi. Osim toga, Ivana nije nikad zaboravila kako ju je pretukao do krvi u dvorištu srednje škole. Ivana mi je ispričala kako je vidjela oca s nekom ženom ispred zagrebačkog restorana. Suočila sam ga s time, ali je on rekao da Ivana laže i da s njim nije bila nikakva žena te da mu se ona osvećuje jer je bio protiv njezine veze. Vjerovala sam Ivani pa sam drugi dan u uredu pregledala ispis njegovih telefonskih razgovora. Uočila sam broj koji se stalno pojavljivao i saznala da pripada sutkinji Općinskog suda. Nazvala sam je i čim sam se predstavila grubo mi je rekla da sa mnom ne želi razgovarati i da sve kažem mužu. Uspjela sam joj reći kako smatram nemoralnim da ona sjedi na radnom mjestu na kojemu odlučuje o ljudskim sudbinama i te da bi se trebala stidjeti što troši moj novac. Ona je na glasu u sudu kao osoba koja veoma polaže na izgled i odijevanje, putuje na vikende, a sve to ne bi mogla sa svojom plaćom. 

NACIONAL: Što se dogodilo nakon tog razgovora?  

Rekla sam mu da sam se uvjerila kako postoji druga žena i da imam njezin telefonski broj. Opet je to pokušao negirati pa sam mu predložila da je zajedno nazovemo. I dalje je tvrdio da to nije nikakva veza i vidjela sam da ni ne pomišlja na rastavu. Da je imao časne namjere s tom ženom, to bi mi rekao i sve bi se završilo na civilizirani način. Razumjela bih to – moderna sam, liberalnih nazora i kad je riječ o braku. Dugo smo bili zajedno i prešla bih preko flerta. Katkad se to može tolerirati, pogotovo ako dvoje ljudi sagrade tako nešto vrijedno kao što je to naša obitelj, koja mi je najvažnija. No on je sve u potpunosti nijekao. Kad smo ga djeca i ja suočili i s drugim činjenicama, govorio je da to nije ništa i obećao je da će razriješiti stvar. Ovo ne pričam zato što sam ogorčena, jer za njega više nisam ni emocionalno vezana, kao što sam bila prije dvije godine. Govorim to zbog toga jer ne smatram tu ženu samo sukrivcem, nego i opasnom, amoralnom osobom kojoj nije mjesto na Sudu. I kad se ne bi radilo o meni, kao građanka bih jednako reagirala. Riječ je o ozbiljnom primjeru društvene nakaradnosti u kojoj sudjeluju Nobilo, članovi njegova odvjetničkog društva, sutkinja Općinskog suda, a svi su oni ipak pod nekom prisegom. Upravo stoga idem u borbu preko institucija koje bi trebale voditi računa o takvim negativnim društvenim pojavama. Obratit ću se Odvjetničkoj komori, predsjedniku Općinskog suda, Državnom sudbenom vijeću i još nekim adresama. 

NACIONAL: Kako je i zašto Nobilo posegnuo za silom i izudarao vas i je li vas zlostavljao i prije tog napada?  

Nobilo je prvih šest mjeseci nakon prekida redovito svaki dan dolazio kući. U kolovozu 2002. sa mnom i s djecom proveo je punih mjesec dana na moru u obiteljskoj kući u Lumbardi na Korčuli. Nitko u tom mjestu gdje je on viđeniji građanin nije ni slutio da se među nama nešto događa i da mi zapravo ne živimo zajedno. Čak sam vjerovala da će se naši odnosi s vremenom popraviti. Sjećam se da sam mu prije odlaska na odmor rekla da, dok sam ga jedno jutro kao i obično vozila u mom Roveru na posao a on čitao novine, mora razriješiti situaciju. On je to obećao, no u rujnu, kad sam se vratila s odmora, uvidjela sam da nije prekinuo vezu. Odlučila sam to razriješiti. Ušla sam u njegovu sobu za vrijeme radnog vremena i zamolila ga da pokrene brakorazvodni postupak te da ću se s time suglasiti. Poludio je. Rekao je kako sam se na moru pretvarala da sam mu oprostila i kako je posve nevažno ako on razgovara s tom osobom. Ja nisam tako mislila. U toj raspravi je ustao i počeo me tući. 

NACIONAL: Što vam je učinio? 

Prebio me je tako da su mi napukle nosne kosti, na gornjoj usni je bio krvni podljev, a na leđima sam s obje strane imala ogrebotine. To pokazuje nalaz liječnika u Traumatološkoj bolnici. Počelo je u njegovom kabinetu gdje smo bili sami. Bacao me po podu i iz fotelje u fotelju. Na svu sreću sam bivša gimnastičarka i sportski tip pa sam se vrlo vješto izmicala udarcima, jer bih inače dobila teže ozljede. Nekako sam ustala, došla do vrata i izišla iz njegove sobe u prostoriju u kojoj sam radila. Tada su svi bili na poslu: odvjetnici Maro Mihočević, Sanja Ormuž i Lidija Horvat, jedino nije bilo Mlinarića. Svi su partneri u društvu osim Lidije Horvat, koja je u to doba bila vježbenica, a kad je postala sudski tumač objesila je svoju tablu uz tablu odvjetničkog društva, iako me kao suvlasnicu idealnog dijela radnih prostorija za to nitko nije pitao. 

NACIONAL: Jesu li vam odvjetnici priskočili u pomoć? 

Ne, iako sam iz kabineta izašla toliko krvava da su mi cipele bile pune krvi. Otišla sam s prvoga kata niz stepenice i nazvala Ivanu da dođe po mene, rekavši joj da me opet istukao. Na stepenicama sam susrela mladog čovjeka koji radi u tvrtci u prizemlju, koji je odmah pozvao policiju jer je vjerojatno mislio da me netko napao u stubištu. S policijom je stigla i Hitna pomoć. No prije nego što su stigli krenula sam gore kako bih rekla da stiže policija jer me bilo sram a nisam baš ni vjerovala da će mi policija pomoći. Zbog toga sam uostalom uvijek i šutjela a sada se nadam da će me ipak netko razumjeti, jer sigurno ima puno ljudi koji će shvatiti da o svemu tome govorim jer sam u teškoj situaciji. 

NACIONAL: Što je bilo kad ste se vratili u ured? 

Oni isti odvjetnici koji su me vidjeli kako izlazim krvava iz radne sobe sad su me još jednom vidjeli kako se vraćam i kako me on ponovo napada. Pred njima me je s dva-tri zahvata jiu jitsu opet bacio na pod i vukao kao vreću sve do izlaza. Otvorio je vrata i izbacio me van na stubište upravo kad je stigao policajac. Policajac mi je rekao da je stigla Hitna pomoć, a u tom trenutku stigla je i Ivana. Policajac je otišao ispitati Nobila. 

NACIONAL: Kako je reagirala Ivana s obzirom na to da je i nju pretukao? 

Bilo joj je teško, dopratila me je do automobila Hitne pomoći i vozila je za nama.U bolnici me ispitala policija, ali kad su vidjeli da se ne radi o teškoj tjelesnoj povredi, prijavili su Nobila i mene kao slučaj remećenja javnog reda i mira. Taj postupak je obustavljen prije nekoliko dana. Sanja Ormuž, koja je sve vidjela, lažno je svjedočila da nije ništa ni čula ni vidjela. 

NACIONAL: U kojem ste svojstvu radili u tom Odvjetničkom uredu?  

Bila sam poslovna tajnica i vodila sam ured. Nalazi se u Amruševoj 7, ima 150 četvornih metara. Ja sam ga pronašla, uredila do zadnjeg detalja i brinula se o tome da ima toaletnog papira pa do financija. Financije su moja struka jer sam radila u Privrednoj banci, a onda u Ina-toursu. Ina- tours je bio moj komitent u Privrednoj banci pa su me poslije primili za puno veću plaću. Uostalom, u to vrijeme sam imala veću plaću od Nobila koji je bio zamjenik okružnog tužitelja. Ostavila sam posao zbog odvjetničkog društva. Prvo je to bilo Odvjetničko društvo Nobilo i drugi a potom je promijenjeno ime u Odvjetničko društvo Nobilo-Mlinarić u vrijeme kad se Nobilo uvelike pripremao za političku karijeru i izlazak na političku scenu. Čudilo me je kako u HNS-u nisu znali kakav je Nobilo. Mislim da se Vesna Pusić trebala propitati koga namjerava lansirati u politiku i kandidirati za ministra pravosuđa. O tome da me tukao spekuliralo se i u televizijskoj emisiji “Nedjeljom u dva”. Stanković je postavio u anketi pitanje gledateljima vjeruju li da je Nobilo udario suprugu slučajno. Zašto Stanković nije naprosto mene pitao što se dogodilo? Nitko tada ne bi trebao glasovati. I u drugim emisijama, primjerice “Latinici” gdje se obrađuju takve osjetljive teme, mislim da novinari ne bi trebali grepsti po površini nego bi uvijek trebali ispitati glavne sudionike. U Stankovićevoj anketi ljudi su pokazali da većina misli da me Nobilo slučajno udario, a Nobilo je još izjavio – u tom trenutku njegovo je lice prikazano u gro planu – kako je zadovoljan rezultatom ankete. 

NACIONAL: Osjećate li se kao njegova žrtva?  

Ne, niti bih voljela da me doživljavaju kao žrtvu. Želim samo osvariti svoja prava. Štoviše, njega smatram velikom žrtvom vlastitih pogrešaka i čovjekom koji u odsutnom trenutku nije bio u stanju sam sa sobom riješiti neke stvari. Izgubio je obitelj, propala mu je politička karijera, a više mu ni posao ne ide kao nekad. Nije mu očito preostalo drugo nego da se pojavljuje na raznim događanjima i premijerama, a ide i na koncerte ozbiljne glazbe koju nikad nije slušao. Sada to čini da bi bio viđen, jer su tamo novinari i kamere. 

NACIONAL: U kakvim je odnosima vaš bivši suprug s djecom sad kad je brak i službeno razvrgnut?  

Oni nisu u nikakvom kontaktu. S Ivanom dugo nije razgovarao, a u proteklih godinu i pol ona je na moju zamolbu vidjela oca nekoliko puta zbog posredovanja između mene i njega u razrješavanju obiteljskih pitanja. Rekao je da ima svoj privatni život, a to je očito pogrešna terminologija jer privatni život oca uključuje i djecu. Valjda je mislio na svoj intimni život a to ga ionako nitko ni ne pita. Drugoj kćeri je rekao kako mu je ostalo još deset godina aktivnog života i da mora misliti na sebe. Očito s njim nije sve u redu kad ne misli da bi trebao brinuti o djeci, prvenstveno o sinu kojemu je bilo 9 godina kad se sve počelo događati a danas mu je samo 12. Navršio ih je 26. kolovoza a otac mu ni rođendan nije čestitao. Već godinu i pol nije s njime kontaktirao, iako je sud točno odredio koliko i koje dane ima pravo biti s njim. Ne znamo gdje stanuje. Frana ne želi s njime kontaktirati nakon napisa u raznim listovima gdje se pojavljuje s tom ženom. Rekla je da to ne može podnijeti i da je bolje da se ne viđaju. 

NACIONAL: Imate li kontakte s odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Nobilo-Mlinarić s obzirom na to da se još vodite kao zaposlenica?

Ne, jer očito to društvo misli da se i ono od mene rastalo. Smatraju da mi ništa ne duguju, ali kao svaka tvrtka i to društvo bi trebalo plaćati najam radnih prostorija. Obratila sam se društvu, ali mi je Mlinarić odgovorio da sve trebam riješiti sa svojim bivšim suprugom. Jednom sam čak tamo otišla, doduše teške muke, jer su mi trebali neki dokumenti koje sam ostavila. Ni do današnjeg dana nisu udovoljili mojoj molbi da mi dostave osobne stvari, iako smo to tražili dopisom i ja i moja odvjetnica, gospođa Večerina. Taj ured mi je bio poput drugoga doma. Kad sam jednom iznenada pojavila kako bih dobila svoje stvari, nastala je konsternacija. Nova službenica mi je dala neke kutije u kojima su trebale biti spremljene moje stvari. No u kutijama je bila, nećete vjerovati, dokumentacija o Blaškiću. Nisam našla ništa svoje. 

NACIONAL: Kako ćete ostvariti svoja prava oko zajedničke imovine? Što vam vaš bivši suprug osporava? 

Nobilo je u novinama izjavio kako mi je ostavio kuću od 500 četvornih metara, ali to nije tako. On ne živi s nama u toj kući, ali kako je to bračna stečevina ima pravo na polovicu, a te polovice se dosad nije odrekao. Kad sam mu rekla da želim najamninu za svoj idealni dio u uredu u Amruševoj, rekao je da bi mu u tom slučaju trebala platiti najam za pola kuće. Očito je pomiješao neke stvari. U toj kući stanujem zajedno s našom djecom i ona ne donosi nikakav prihod, nego naprotiv traži velika ulaganja i sredstva za održavanje. A u uredu ti odvjetnici valjda zarade toliko da bi mi mogli plaćati najam poslovnog prostora. No to su nevažne stvari u odnosu na ogroman novac koji mi duguje Nobilo. Morat ću poduzeti korake da mi vrati novac koji smo uložili u robnu kuću u Čakovcu gdje je naš partner Mićo Carić. Dužan mi je i novac koji je uložio u kupnju tvornice Nada Dimić a da me o tome nije ni pitao. Za to sam saznala iz intervjua u Nacionalu. I tu mu je partner Carić, a u pozadini toga je i njihov veliki prijatelj i poslovni suradnik Nino Pavić. Znam za njihove veze zbog obostranih poslovnih interesa. Uvjerila sam se da nemam pristupa izdanjima EPH, pa čak ni Gloriji, u kojoj su znali za moju priču ali je nisu htjeli objaviti. Nobilo je kod njih zaštićen. 

NACIONAL: Hoćete li moći dokazati da je u poslove ulagao vaš zajednički novac? 

U kupnju tvornice Nade Dimić išao je s našim zajedničkim novcem i to ću lako dokazati na sudu. Zamolila sam Ivanu da ga o tome izvijesti i da posreduje kako bi riješili naše odnose mirno i bez suda. Djeca su svjedoci i kad je na Božić 2002., kad je već bio van kuće gotovo osam mjeseci, donio u kuću pun kovčeg novca. Bio je to zajednički novac koji je mi je ostavio na čuvanje. Imao je puno povjerenja a vjerojatno je bio na provodu s trošačicom našega novca. Kad se vratio novac sam mu uredno dala, ne smatrajući da bi me ikad u životu prevario u materijalnom smislu. Nije nikada ni bio orijentiran prema materijalnom, ne znam kad se promijenio. Pogriješila sam što sam mu dala da odnese novac iz kuće, umjesto da uzmem svoju polovicu, jer je to uložio u Nadu Dimić. I robnu kuću Šavrić u Čakovcu smo kupili zajedno u vrijeme dok smo bili u dobrim odnosima. Takve investicije su mu se toliko svidjele da je jednom čak rekao kako će napustiti krivično pravo i baviti se samo biznisom. Čini mi se da se u tim slučajevima novac nije oplodio. To su samo nekretnine koje stoje i ne donose ništa. Uvjerila sam se da je dokumentacija za robnu kuću na Trgovačkom sudu preinačena, vjerojatno zbog mene. Ne želim ulaziti u sve to jer mi je namjera povratiti svoj novac, a robna kuća i Nada Dimić me ne zanimaju. 

NACIONAL: U ovoj kući s Nobilom niste baš puno uživali? 

Kupili smo je oko Božića 2001., proslavili smo useljenje s tridesetak uzvanika a već polovicom ožujka on se iselio. To najbolje govori o njegovim namjerama. Da je mislio otići ne bi kupovao kuću i ne bi mi mjesec dana prije toga kupio Mercedes CLK. Učinio je na svoju štetu cijeli niz pogrešnih koraka.