Fabrika Corn Flips djeluje u okviru preduzeća Majevica, a Mursel Zahirović, njen dugogodišnji radnik, na fabriku gleda kao na drugi dom. Dok razmišlja o svom prvom radnom danu, javlja mu se sjećanje na njegovog oca. On je bio trgovac i poslovođa koji je svoju penziju zaradio u Majevici, a Mursel je zajedno sa njim prvi put došao na posao.

Počeo je kao pomoćni radnik. Vremenom, radeći na raznim fabričkim mašinama stekao je bogato iskustvo koje danas dijeli sa mlađim kolegama, piše Fokus.ba.

“Usavršio sam se na mašini čiji je naziv bio Simonato, a koju smo mi zvali Talijanka. Jednom prilikom sam došao u drugu smjenu i zatekao dva majstora kako je pokušavaju popraviti. Međutim, nije im išlo. Ja sam im rekao da je mašina ispravna i za pet minuta sam je uspio pustiti u rad. Oni su se čudili kako mi je to pošlo za rukom, a ja sam zbog svog iskustva znao da je samo treba uštimati“, kaže on.

“Išla je i proizvodnja i prodaja”

Firma je na svom vrhuncu zapošljavala preko hiljadu radnika.

“Za vrijeme Jugoslavije, Majevica je bila stabilna firma. Išla je i proizvodnja i prodaja“, prisjeća se Mursel, “međutim, to je sve stalo sa ratom. A kad je rat prošao, nismo bili sigurni hoće li firma biti prodana i šta će biti sa nama radnicima.”

Tada je fabrika poslovala nestabilno, a radnička primanja su bila neredovna. Mursel se prisjeća anegdote kada je sa desetak kolega krenuo do direktora da pitaju kada će dobiti svoje plate:

”Bilo je smiješno, jer kad smo došli pred kancelariju, okrenuo sam se i vidio da nas je ostalo samo troje.“ Pokucali su na vrata, a direktor im je samo mogao reći da fabrika pokušava namiriti dugovanja i da od toga zavise i njihove plate.

“Takva je bila situacija, nije bilo sigurno“, kaže Mursel.

Majevica je ušla u stečaj 2004. godine, a iz njega je uspješno izašla tek devet godina kasnije. Razmišljajući o svojoj odluci da toliko dugo ostane uz fabriku čija je budućnost bila sasvim neizvjesna, Mursel tvrdi da je snagu pronalazio u nadi da će jednog dana stvari biti bolje.

“Puno sam godina proveo tu i nisam je mogao tek tako napustiti. A i drugačije je kada radiš negdje blizu svoje kuće, nego da ideš u inostranstvo, u nešto nepoznato“, dodaje on.

“Sa dolaskom Binga, sve je postalo stabilnije i sigurnije”
Radnici su održavali mirne proteste i borili se za budućnost svoje fabrike. Na njihovo zadovoljstvo, trgovački lanac Bingo je otkupio većinu dionica Majevice i postao redovan distributer njenih proizvoda. Kada je firma konačno izašla iz stečaja, otpočeo je i njen veliki povratak na tržište.

“Drago mi je što sam ostao, što smo izdržali sve to“, kaže Mursel i dodaje:

“Sa dolaskom Binga, sve je postalo stabilnije i sigurnije. A i opuštenije dođeš na posao. Uradiš ono što se od tebe očekuje i ne moraš razmišljati hoće li roba otići, ili hoće li plata biti redovna.“

Danas, kao smjenovođa, Mursel obučava nove generacije radnika, a prije godinu dana među njima se našao i njegov sin Amar – treća generacija porodice Zahirović u Majevici. Slijedeći tradiciju koju je uspostavio njegov otac, i Mursel je pomogao svom sinu da njegov prvi radni dan prođe što uspješnije.

Tražio sam da bude sa mnom“, kaže on, “jer ja sam ga kao roditelj mogao najbolje upoznati sa poslovima.“

Amar je u međuvremenu stekao vještine potrebne za rad u fabrici. Danas, između ostalog, radi na pakericama Gold Flipsa, na inspekcijama čipsa i krompira, kao i na proizvodnji krema i čokolade. Govoreći o mašinama koje mu olakšavaju posao i novim investicijama koje su realizirane u fabrici, Amar kaže:

“Bingo je definitivno gigant.“

Fabrika Corn Flips, vodeći domaći proizvođač grickalica i snackova

Kupljene su nove linije i ekstruderi, a Corn Flips je ponovo zauzeo svoju poziciju vodećeg domaćeg proizvođača grickalica i snackova.

Pored toga što se nalaze u domovima širom BiH, proizvodi iz fabrike su našli svoja mjesta i na policama trgovina širom regiona, kao i Evropske unije. Gold Flips je bio i ostao njen najpopularniji proizvod. A Amar se posebno se obradovao kada ga je jednom prilikom zatekao i u trgovini u Njemačkoj.

Za kraj razgovora, Mursel Zahirović kaže da mu je drago što njegov sin nije otišao iz države:

“Lakše mi je kad znam kako mu je, nego da mislim gdje je i šta radi i da li mu je teško. I ponosan sam što je tu, u našoj fabrici.“