U nedavnoj studiji koju su proveli istraživači sa Univerziteta Chicago i Illinois Urbana-Champaign, izrazili su zabrinutost u vezi s utjecajem uobičajenog konzervansa nisina, koji se nalazi u raznim prehrambenim proizvodima, na mikrobiom ljudskih crijeva.

Nisin je, u biti, antibiotik koji se već dugo dodaje našoj hrani, ali nije dobro proučeno kako bi mogao utjecati na naše crijevne mikrobe, pojašnjava mikrobiolog Zhenrun Zhang.

Potencijalno ometanje zdravog mikrobioma

Nisin, kategoriziran kao lantibiotik, poznat je po svojoj upotrebi u sprječavanju kontaminacije hrane. Studija je, međutim, istraživala šest tvari sličnih nisinu protiv korisnih i štetnih bakterija iz ljudskih crijeva. Rezultati su bili različiti, pri čemu je svaki lantibiotik utjecao, i na patogene, i na komenzalne bakterije koje podržavaju zdrava crijeva. Istraživanje je objavljeno u časopisu ACS Chemical Biology.

Ova je studija jedna od prvih koja je pokazala da su crijevni komenzali (bakterije koje sprječavaju kolonizaciju i prevladavanje mikroorganizama, op.ur.) osjetljivi na lantibiotike i ponekad su osjetljiviji od patogena, naglašava Zhang. Istraživanje postavlja pitanja o utjecaju konzervansa i konzervirane  hrane na zdravlje želuca.

Neželjene posljedice

Iako je preuranjeno zaključiti da su konzervansi u hrani štetni, studija naglašava mogućnost neželjenih posljedica na zdravlje crijeva zbog tih hemikalija. Zhang stoga izražava zabrinutost zbog trenutnih razina lantibiotika u hrani.

S razinama lantibiotika koji su trenutno prisutni u hrani, vrlo je vjerovatno da bi mogli utjecati i na zdravlje naših crijeva, kaže.

Povijesno gledano, konzervansi za hranu evoluirali su od osnovnih aditiva poput soli i alkohola do složenijih sastojaka koji sprječavaju rast bakterija i plijesni, produžujući rok trajanja hrane. Nedavna istraživanja sugeriraju da metode obrade hrane mogu imati različite implikacije na naše cjelokupno zdravlje. No, ostaje neizvjesno uzrokuju li povećane količine lantibiotika u prerađenoj hrani posredno štetu, budući da postoji i njihova prirodna proizvodnja u ljudskim crijevima.

Čini se da lantibiotici i bakterije koje proizvode lantibiotike nisu uvijek dobri za zdravlje, pa tražimo načine da se suprotstavimo potencijalnom lošem utjecaju dok iskorištavamo njihova korisnija antimikrobna svojstva, zaključuje Zhang.