Razgovarao: Darko OMERAGIĆ

Ovih dana Sarajevo izgleda kao da je domaćin nekog skupa šefova diplomatije Evropske unije. Nakon posjete ministara vanjskih poslova Austrije i Italije Alexandera Schallenberga i Antonija Tajanija na red je došla i šefica njemačke diplomatije Annalena Baerbock. I sve to u dva dana. Tri važna gosta došli su da nas podrže na evropskom putu i to su učinili hvaleći do sada urađeno, a možda čak i preuveličavajući učinak državne koalicije. No, treba razumjeti situaciju. Vremena više nema i slogan koji bi se komotno mogao vratiti je – “Evropa, odmah”. Povodom ovog eurooptimizma na Zapadnom Balkanu razgovarali smo s višim analitičarom Inicijative za evropsku stabilnost (ESI) Adijem Ćerimagićem.  

Vjerujete li da će BiH u ovom mjesecu dobiti zeleno svjetlo za otvaranje pregovora s EU i ako ne ispuni tri plus jedan uslov koji su za to postavljeni?

“Bh. vlastima i javnosti je visoka zvaničnica Evropske komisije predstavila listu od “tri plus jedan uslov“ prije tačno mjesec. U međuvremenu je ispunjeno pola uslova, Predsjedništvo BiH je odobrilo pregovore sa Frontexom i usvojen je Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma. Razgovori o preostala dva zakona se još uvijek vode, a da li će biti završeni uspješno ostaje da se vidi. 

Moj utisak je da će odluka o otvaranju pregovora, a koju za dvije sedmice treba donijeti 27 zemalja članica EU jednoglasno, ovisiti prije svega od utiska među zemljama članicama da jedna takva odluka ima smisla. Usvajanje zakona o sukobu interesa i Sudu BiH bi sasvim sigurno pomogli stvaranju takvog utiska. “

Svima je jasno da bh. politčari nisu puno doprinijeli približavanju naše zemlje Evropskoj uniji. Međutim, ono o čemu se vrlo otvoreno govori su geopolitički uvjeti u kojima se nalazi Evropa, a koji našoj zemlji daju jak vjetar u leđa i približavaju nas članstvu u EU čak i kada bh. političari ne rade dovoljno na tome.

“Kada je Evropska komisija 2019. godine izašla sa 14 ključnih prioriteta koji uključuju nekoliko ustavnih reformi i dogovor o pitanjima koji idu u srž onoga što poznajemo kao dejtonsku BiH, Komisija je bila vođena tadašnjom situacijom u samoj EU, odnosno ogromnim skepticizmom prema proširenju EU i teškoćama u donošenju bilo kakvih odluka, uključujući i otvaranje pregovora o članstvu sa Skopljem i Tiranom, koje su do tada obavile herojske reformske poduhvate. Uslovi za BiH su određeni tako da se osigura kako odluke o dodjeljivanju kandidatskog statusa i otvaranju pregovora neće doći tako brzo na agendu skeptičnih zemalja članica EU. 

MOŽEMO SUSTIĆI UKRAJINU I MOLDAVIJU    

U međuvremenu je sa invazijom Ruske Federacije na Ukrajinu i prihvatanjem zahtjeva Ukrajine, Moldavije i Gruzije za članstvo situacija u EU promijenjena. Uz pomoć prijateljski nastrojenih zemalja, prije svega Austrije i Slovenije, BiH je na neki način stavljena ukrcana u isti voz s Ukrajinom i Moldavijom. Tako da su geopolitičke promjene i insistiranje prijatelja BiH otvorila vrata EU za našu zemlju.

Međutim, bilo bi nepošteno ne spomenuti kako je ovo Vijeće ministara BiH, od januara do novembra 2023. godine, uradilo više nego što je prethodna vlast uradila od 2019. godine. Dva ključna prioriteta su u potpunosti ispunjena, u šest ključnih prioriteta napravljen je značajan napredak, a od januara ove godine ispunjeno je i nekoliko uslova koje je EU tražila od BiH. U isto vrijeme, nažalost, to je još uvijek manje od onoga što su uradile Ukrajina i Moldavija za otvaranje pregovora o članstvu, a i vlasti u Republici Srpskoj su napravile nekoliko koraka nazad od dodjeljivanja kandidatskog statusa u decembru 2022. godine.”

Ako u ovom mjesecu dobijemo zeleno svjetlo šta to dalje znači za BiH i koliko poglavlja je potrebno otvoriti i zatvoriti da bi se ispunili uvjeti za pristupanje Evropskoj uniji? Hoće li kriteriji ostati strogi ili će se našoj zemlji gledati kroz prste. Šta će na kraju presuditi?

“Ukoliko zemlje članice EU donesu odluku o otvaranju pregovora o članstvu koja bi bila istovjetna odluci koja je u decembru donesena za Ukrajinu i Moldaviju, to bi značilo da bi BiH dobila realnu šansu da u pripremama za pregovore sustigne ove dvije zemlje. 

Ono što bi uslijedilo u slučaju takve odluke je rad Evropske komisije i zemalja članica EU sa vlastima u BiH na izradi pregovaračkog okvira, koji će biti osnova za pregovore o članstvu, koji se vode po 33 poglavlja - od vladavine prava i javnih nabavki do zaštite okoliša i kvalitetne statistike. 

Za otvaranje pojedinačnih poglavlja bit će potrebno neko vrijeme, i od BiH će se očekivati i ispunjavanje određenih preduslova. Podsjetit ću vas da su Albanija i Sjeverna Makedonija odluku o otvaranju pregovora dobile u martu 2020. godine, a da četiri godine kasnije nijedno poglavlje nije otvoreno.”

SLABOSTI EVROPSKE UNIJE NA ZAPADNOM BALKANU

Stalno se, također, priča o opasnosti od ruskog uticaja na Zapadni Balkan. Na koji način Rusija stavlja šapu na ovaj dio Evrope i je li EU dovoljno jaka da se konačno ovaj dio Evrope zaštiti od Putinovog režima?

"Obećanje o punopravnom članstvu u EU osiguralo je više od dvije decenije mira na zapadnom Balkanu jer je sa sobom nosilo viziju usvajanja zakonodavstva i standarda EU, izgradnju institucija i uspostavljanje pravila, ali i mogućnost za sustizanje društveno-ekonomskog razvoja EU. Na način kako su to uradile i druge zemlje, od Litvanije do Rumunije. 

Najveća slabost EU u ovom trenutku je što su građani i političari u regionu izgubili vjeru da EU misli ozbiljno po pitanju tog obećanja. 

Uz jako malu cijenu to koriste Ruska Federacija i njeni partneri u regionu, koji vjeruju u autoritarnija društva, i koji nisu odustali od precrtavanja granica po etničkim linijama. Gledajući razvoj situacije u i oko EU, od Mađarske do Slovačke,  pa od Ukrajine do Gorskog Karabaha i Bliskog Istoka, oni postaju sve uvjereniji da arhitektura našeg regiona i nije u potpunosti gotova stvar, i da se možda unilateralnim ilegalnim aktima, ili oružjem i nasiljem stvari još uvijek mogu mijenjati u njihovu korist. Koliko smo blizu takvom scenariju vidjeli smo oko Banjske na sjeveru Kosova u septembru 2023. godine, ali i u BiH tokom pohoda na ustavnu i institucionalnu arhitekturu BiH od sredine 2021. godine.

Međutim, uvjeren sam da EU još uvijek situaciju u regionu može preokrenuti u svoju i našu korist, ali da bi se to dogodilo mora ponuditi konkretan i realan put za ostvarivanje vizije evropskog regiona. Tu prije svega mislim na tri NATO članice, Crnu Goru, Albaniju i Sjevernu Makedoniju, kojim bi se morala ponuditi sva podrška da postanu članice EU tokom ove decenije. Vjerujem da bi to imalo pozitivnu refleksiju i na ostatak regiona. “

Zanimljivo je da među bh. političarima postoji jedinstvo po pitanju pristupanja EU, ali se onda reformski zakoni teško usvajaju. Evo i Dodik je malo popustio dajući zeleno svjetlo nekim od tih zakona. Da li je on to uradio jer je vidio da više nigdje ne može dobiti novac za svoje projekte i da mu je EU jedina nada?

"Bez obzira što su građani izgubili vjeru da će BiH u skorije vrijeme postati članica EU, ogromna većina još uvijek vidi članstvo u EU kao najbolju opciju za sebe i društvo u kojem žive. Dok se probrana grupa političara u BiH u roku od nekoliko sati može spakovati i otići u Rusiju ili Bjelorusiju i tamo proživjeti lagodan ostatak život, najveći dio građana BiH nema tu opciju. Zbog toga je važno održati utisak nekog kretanja prema EU, ili barem izostanak direktne krivice za nekretanje. 

"DODIKOVO PONAŠANJE JE KOMPLEKSNO”

Kada je u pitanju ponašanje Milorada Dodika od januara prošle godine, tu su stvari ipak malo kompleksnije. Čini se kako je Dodik ispunjavanjem EU uslova na državnom nivou, na neki način otvorio sebi prostor za dalje “zarobljavanje“ Republike Srpske. Od donošenja zakona koji sužavaju prostor medijima i civilnom sektoru, do zakona koji su sada u pripremi, a kojim će se proširiti imunitet izabranim dužnosnicima i kroz izmjene zakona o referendumu ojačati Republička izborna komisija. Jedan od ciljeva ove strategije bi mogao biti stvaranje uslova koji će omogućiti značajniju pobjedu SNSD-a na narednim izborima. Ili barem izbjegavanje neugodne i neizvjesne situacije koja je uslijedila nakon izbora u oktobru 2022. godine, kada je i sam njegov izbor za predsjednika RS-a jedno vrijeme bio upitan. U prilog toj tezi govori i činjenica da je prilikom izbora novog Vijeća ministara BiH, Dodik insistirao na poziciji ministra sigurnosti BiH i povratku „njegovih“ kadrova u obavještajno-sigurnosni aparat BiH. 

Naravno, postoje i druga objašnjenja Dodikovog ponašanja. Jedno je da nijednim zakonom i odlukom vezanom za EU put nije ugrožena njegova lična pozicija ili pozicija onih koji dijele njegovu politiku… i da uz otvoreni okršaj sa SAD-om i Britanijom, sa tim manjim ustupcima Dodik ustvari "kupuje" milost i zaštitu EU, ali i vrijeme koje valja potrošiti dok zajedno sa nekim u Beogradu, Budimpešti i Moskvi iščekuje povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću. I priliku za provođenje svakakvih politika", kaže analitičar Adi Ćerimagić na kraju razgovora za "Slobodnu Bosnu".