Svako malo neka odluka poput UN-ove Rezolucije o genocidu u Srebrenici ili obljetnice povijesnih događaja poput proboja preživjelih logoraša iz ustaškog logora u Jasenovcu, nekim političarima u regiji posluži kao šibica za potpalu novih verbalnih požara.

Čelniku bosanskih Srba Miloradu Dodiku, na primjer, koji je u nedjelju burno reagirao na izjavu šefa hrvatske diplomacije Gordana Grlića Radmana. Radman je, komentirajući jednu publikaciju objavljenu u Sarajevu u kojoj se navodi da su i Hrvatska i Srbija izvršile agresiju na BiH, kazao da se uloge Hrvatske i Srbije u tome ratu ne mogu uspoređivati. Bio je to povod Dodiku da ustvrdi kako je Hrvatska bila agresor na BiH, za razliku od Srbije.

“Naravno da je Hrvatska aktivno sudjelovala u građanskom ratu u BiH, za razliku od Srbije koja nije imala niti jednu vojnu jedinicu na teritoriji BiH. O sudjelovanju Hrvatske u građanskom ratu u BiH izjasnio se i sud u Haagu kvalificirajući to kao udruženi zločinački pothvat”, izjavio je Dodik.

“Ratove 1990-ih nemoguće zamisliti bez Srbije”

Povjesničar Hrvoje Klasić kaže da ovo nije prvi, a vjerojatno ni posljednji Dodikov istup “pun laži, neistina i manipulacija povijesnim činjenicama”.

“Kada su u pitanju ratovi 1990-ih godina, njih je nemoguće zamisliti bez uloge Srbije. Pritom mislim na političko i vojno rukovodstvo. Kao što su jedinice Jugoslavenske narodne armije (JNA), ali i brojne paramilitarne formacije koje su bile obučavane, naoružavane, vođene pa i regrutirane u Srbiji igrale važnu ulogu u ratu u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine, tako je nemoguće uopće zamisliti rat u BiH bez jedinica JNA, ali i brojnih paravojnih formacija koje su bile pod kontrolom političkog i vojnog vrha u Beogradu”, kazao je Klasić za N1.

“Imali su logističku podršku Beograda”

Dodao je kako nema spora da su i vojne jedinice sastavljene od Hrvata u BiH na razne načine bile u vezi s vlašću u Zagrebu.

“Međutim, nisu Hrvati počeli oružanu agresiju s ciljem raspada BiH, što ne znači da se vremenom i ta ideja nije pojavila u Mostaru i u Zagrebu. Također, to ne znači i da jedinice Hrvatske vojske nisu sudjelovale u vojnim operacijama u BiH protivno volji službenog Sarajeva. O tome govore brojne pritužbe međunarodne zajednice kao i prijetnje sankcijama Hrvatskoj 1993. godine. Jedno ne negira drugo, ali ovo što govori Dodik svakome je u BiH jasno da nije istina”, napominje Klasić.

Iako su za genocid u Srebrenici optuženi ljudi iz političkog i vojnog vodstva Republike Srpske, Klasić ističe kako je dokazano da su pritom imali logističku pomoć Srbije.

“Srbija, doduše, nije optužena za taj genocid, ali u jednoj točki stoji da nije učinila išta da spriječi genocid niti da kazni počinitelje. Iz toga indirektno vidimo da je mogla to spriječiti i da je apsolutno imala utjecaja na ono što se događalo tijekom rata u BiH”, kaže Klasić.

“Ovo što govori Dodik je za neke druge doktore”

Što se tiče ponovnog Dodikovog spominjanja zločina koja je počinio režim u NDH, dojam je da ih kao alibi poteže po potrebi, skupa s nizom drugih političara u Srbiji i Republici Srpskoj.

“Nema spora da je ustaški režim bio genocidan i da je imao za cilj očistiti Hrvatsku od nehrvata. Međutim, nisu svi Hrvati bili za NDH niti su bili članovi ustaškog pokreta. Puno više Hrvata dobrovoljno je sudjelovalo u antifašističkom pokretu otpora, u partizanima dakle, nego što ih je bilo u ustašama. Dodiku BiH poručio ono što on i sam zna – da Hrvati partizani nikad nisu surađivali s ustašama, dok su Srbi četnici, posebno s područja Bosanske krajine odakle je i on, od 1942. aktivno surađivali s ustašama. Bili su na platnom spisku ustaša, imali su pravo liječiti se u bolnicama u NDH, a udovice poginulih četnika su imale pravo na mirovinu NDH. U tom smislu, ovo što govori Dodik nije više pitanje za mene kao doktora povijesti, nego za neke druge doktore”, poručio je Klasić.

Kaže da postoji čitav niz dokumenata o suradnji četnika s prostora BiH i vlasti NDH u kojima se te četnike naziva “suborcima”.

“Barem je deset takvih sporazuma o suradnji u kojima su pripadnici tih četničkih odreda zaklinjali se na vjernost i lojalnost NDH i poglavniku Anti Paveliću”, kazao je Klasić.

Povjesničar Hrvoje Klasić nedavno je za „Slobodnu Bosnu“ kazao kako su četnici do samoga kraja aktivno surađivali s nacistima, fašistima i ustašama.

-Antifašist je onaj tko se bori protiv fašista a ne tko s njima surađuje. U jugoslavenskom slučaju jedini antifašistički oružani pokret otpora bio je onaj partizanski. Četnici nisu bili fašisti ali ih to automatozmom ne čini antifašistima. Od ukupno gotovo 50 ratnih mjeseci četnici, i to ne svi, su samo prvih nekoliko mjeseci proveli van kolaboracije, a u svega nekoliko slučajeva su se i oružano sukobili s Nijemcima. Najveći dio rata, do samoga kraja aktivno su surađivali s nacistima, fašistima i ustašama. Podršku Nijemcima i Talijanima davali su između ostalog i tokom bitke na Neretvi, ali i bitke na Kozari. Da podsjetim, nakon operacije na Kozari oko 50 tih Srba je odvedeno u Jasenovac. Dakle u tom trenutku umjesto da obrane srpski narod, četnici surađuju s Nijemcima i ustašama.

Uostalom, ne postoji niti jedan dokument u kojem četnici sebe nazivaju antifašistima. Na kojoj strani u ratu su bili treba se vratit u 9. maj 1945, i prisjetit se jesu li koračali uz bok s crvenom armijom ili britanskom armijom, ili su koračali u istoj koloni s ustašama i Nijemcima bježeći iz Jugoslavije, kazao je Klasić za „Slobodnu Bosnu“.

Na kraju, Klasić je imao poruku i za Milorada Dodika.

-S obzirom na sve rečeno, da su četnici, posebno na teritoriju današnje Republike Srpske od 1942.-1945 aktivno surađivali s ustašama i NDH, imam prijedlog za gospodina Dodika. Mogao bi četnike zvati - ne antifašisti, nego - Antini fašisti. Slično zvuči a opet točno prikazuje tko su bili, kazao je Klasić.

(SB)