Dr. Shaan Khurshid, glavni autor i kardijalni elektrofiziolog u Općoj bolnici Massachusetts, za WebMD je izjavio da je bilo ohrabrujuće vidjeti jake asocijacije s kroničnom bolešću bubrega.

Termin “vikend ratnik” datira još iz 1930-ih i opisuje vojne rezerviste koji su se sastajali vikendom. Do 1980-ih proširio se na sve koji se bave intenzivnim fizičkim aktivnostima prvenstveno tokom vikenda.

Danas koncept dobiva sve više pažnje jer se sve više istraživanja zalaže za njegovu održivost zbog toga što nudi fleksibilnije opcije vježbanja.

U najnovijoj su studiji istraživači iz Opće bolnice Massachusetts analizirali podatke 89.573 sudionika iz UK Biobank, koji su se sastojali od relativno zdravih sredovječnih i starijih odraslih osoba.

Koristeći akcelerometre na zapešću, istraživači su pratili fizičku aktivnost sudionika tijekom tjedna i podijelili ih u tri skupine – redoviti vježbači, vikend ratnici koji su većinu svoje aktivnosti koncentrirali na jedan ili dva dana, i neaktivne osobe koje nisu ispunjavale preporučene 150 minuta umjerene aktivnosti sedmično.

Dok su redoviti vježbači imali nešto bolje rezultate – poput 28 % nižeg rizika od visokog krvnog tlaka u usporedbi s 23 % za vikend ratnike – razlike nisu bile dovoljno značajne da bi se smatrale klinički značajnima. To je navelo istraživače da zaključe da ukupna količina vježbe više znači od učestalosti ili raspodjele.

Odvojeno istraživanje iz 2024. objavljeno u Nature Aging je pokazalo da su vikend ratnici imali 26 % niži rizik od demencije, 21 % smanjeni rizik od moždanog udara i 45 % manju vjerovatnost razvoja Parkinsonove bolesti u usporedbi s neaktivnim sudionicima.

Osim toga, istraživanje iz iste godine je pokazalo da je obrazac vikend ratnika bio jednako učinkovit za gubitak masnoće kao i češće vježbanje, što je pomoglo pojedincima da se riješe trbušne masnoće bez obzira na promjene u prehrani.

U studiji iz 2022., koja je uključivala više od 350.000 Amerikanaca, istraživači nisu pronašli značajne razlike u stopama smrtnosti između vikend ratnika i onih koji su redovito vježbali.

Zašto su treninzi vikendom postali popularni?

Postoje dva osnovna razloga za rastući interes za treninge vikendom, prema dr. Khurshidu. Prvo, tehnološki napredak je poboljšao tačnost mjerenja razine aktivnosti. Drugo, trend odgovara na rastuće globalne stope kardiometabolnih bolesti i potrebu za preporukama za vježbanje koje su ostvarivije za prosječnu osobu.

Smjernice za fizičku aktivnost u SAD-u tradicionalno su zagovarale redovitije vježbanje, ali istraživanja sugeriraju da bi te preporuke mogle biti fleksibilnije. Dr. Khurshid naglašava da stroge smjernice mogu odvratiti pojedince od postizanja svojih ciljeva aktivnosti.

Iako jedan ili dva dana vježbanja mogu biti dovoljna, važno je napomenuti da vikend ratnici obično sudjeluju u dužim sesijama. Sudionici u studiji zabilježili su prosječno oko 400 minuta umjerene do intenzivne aktivnosti sedmično, dok su vikend ratnici prosječno imali nešto manje od 300 minuta. To sugerira da bi svakodnevni vježbači mogli lakše prikupiti preporučene razine aktivnosti.

Studija ima neke ograničenja, uključujući nedostatak detaljnih informacija o vrstama i intenzitetu vježbanja sudionika, kao i razdoblje praćenja od jedne sedmice. Iako autori studije vjeruju da su ovi podaci indikativni tipičnog ponašanja sudionika, postoji mogućnost da su neki povećali svoje razine aktivnosti samo zbog prisutnosti akcelerometara.

Sigurnost je također važna; prethodna istraživanja su pokazala da se značajan dio ozbiljnih ozljeda dogodio tijekom vikend treninga. Ipak, trenutna studija nije pronašla povećan rizik od mišićno-koštanih ozljeda, budući da je vježbanje općenito korisno za stanja poput kronične boli u leđima.

Na kraju, glavna poruka je jasna – ključ zdravstvenih koristi od vježbanja leži u dosljednosti, a ne učestalosti. Dr. Khurshid savjetuje da se teži najmanje 150 minuta vježbanja sedmično te naglašava da je važnije kako to uklopiti u svoj stil života.

Iako vikend treninzi mogu biti učinkoviti, stručnjaci poput Roberta Linkula, certificiranog stručnjaka za snagu i kondiciju, preporučuju ciljanje na češću aktivnost ako je to moguće. Razbijanje cilja od 150 minuta u upravljive 20-minutne sesije raspoređene tokom  sedmice može olakšati integraciju vježbanja u svakodnevni život.