Gideon Levy, kolumnista lista Haaretz, jedno od najvećih i najsvjetlijih imena svjetskog novinarstva, nagrađivani novinar koji živi u sjeni stalnih prijetnji smrću, napisao je novu kolumnu za taj izraelski dnevnik

Etzel Haturki (Kod Turčina) poznato je mjesto gdje se poslužuje shawarma u izraelskom gradu Or Yehuda i nema ništa tursko u vezi s tim: izgleda jednostavno, iako cijene nisu tako niske, s domaćinom na ulazu i dugim redovima mušterija koji su došli izbliza i izdaleka uživati ​​u njihovoj hrani. Mog sina je tada služenje vojske dovelo u restoran i od tada voli tamo jesti.

U petak poslijepodne otišli smo ponovo, kad se brzo rasplamsao metež. Počelo je glasnim psovkama, a završilo jezivom grupom koja je okružila naš sto. “Da se barem ugušiš hranom i umreš”, počelo je, “zašto mu daješ hranu ovdje”, nastavilo se, i “da nema kamera ovdje, razbio bih ti facu”, za kraj.

"Vidite ko ovdje jede", doviknuo je čovjek prolaznicima dok su stajali u krugu i gledali vraga koji je došao u grad. Čovjek se približio stolu, njegov bijes je porastao, a nasilje je bilo vrlo blizu. Otišli smo uz zvuke psovki koje su nas pratile do auta, "jebeš mu mater svakome ko jede s nacistima", vikali su i mom sinu.

Ni prvi put, ni zadnji put, nije ništa novo. Ali izbačena je jedna rečenica, više puta, koju nikad prije nisam čuo: "Ti si nacista jer ti je stalo do djece u Gazi."

U Or Yehudi nacizam je dobio novu definiciju: Nacista je neko kome je stalo do djece Gaze. U vrijeme kada se izgladnjivanje, opsada, nestašice, razaranje, etničko čišćenje i genocid u Pojasu Gaze diljem svijeta definišu kao nacistička obilježja, stvari u Or Yehudi su sušta suprotnost. Nacista je neko ko se brine za žrtvu. Kome je stalo do djece u Gazi, neće jesti u Or Yehudi i neće se usuditi približiti Or Yehudi – gradu s ulicom nazvanom po Yoniju Netanyahuu, restoranom po imenu Mifgash Entebbe.

Tokom ovog rata manje sam nego inače nailazio na nasilje i prijetnje. Arena se preselila u "Netanyahu, da ili ne" i bitku za oslobađanje talaca. Televizija, čak ni na navodno najprosvijećenijim programima, nikada ne donosi nikakvo alternativno mišljenje ili glas koji se suprotstavlja ratnim zločinima, a time zapravo olakšava šokirane izraelskim postupcima – šačicu protivnika koji su ovaj put sigurniji od bijesa masa, jer je njihov glas ušutkan i isključen iz rasprave. Ali ovo ušutkivanje je opasno.

Kod nas nikada nije bilo rata koji nije imao otpor, barem u poodmakloj i zločinačkoj fazi. Ti su ratovi uvijek započinjali podrškom od zida do zida, pa čak i entuzijazmom unutar jevrejske zajednice, sve dok se nisu otvorile pukotine i pojavila pitanja.

Prvi libanski rat najbolji je od svih primjera, ali i operacije Lijevano olovo i Zaštitni rub u Gazi (2008. i 2014.) u nekom su trenutku izazvale protivljenje, pa se njihov glas čuo.

Ali ne ovaj put. Ovaj rat, najduži za koji je Država Izrael ikada znala, takođe je rat s najvećom saglasnošću, barem u javnoj raspravi o njemu. Demonstranti žele dogovor s taocima, protivnici žele prekid vatre, čak i kraj rata, ali samo za dobrobit talaca i poginulih vojnika. Žrtve Gaze uopće nisu u diskursu, a svako ko ih pokuša spomenuti je nacista, barem u Or Yehudi.

Ispiranje mozga i sljepilo dosegnuli su rekordno visok nivo kakav dosad nismo vidjeli. „Otrježnjenje“ naših brojnih i najboljih – kojih je zapravo tako malo, ako se iko od njih uopće otrijeznio – stvorilo je iluziju prema kojoj je spor dubok, a društvo podijeljenije nego ikad.

Ali nije uopće podijeljen, Izrael je ujedinjen u svojoj apsolutnoj podršci IDF-u, čak i dok se ratni zločini gomilaju, a Izrael ima neograničeno pravo nakon sedmog oktobra da radi šta god hoće u Gazi.

U praksi, Izrael nikada nije bio tako ujedinjen kao početkom 2025. godine, unatoč svoj pozadinskoj buci i lažnim jadikovkama o “polarizaciji naroda”. Nikada, baš nikada ne smijemo poremetiti ovaj divni novi poredak. Svako ko to pokuša učiniti je nacista.

Kad smo konačno stigli do auta, moj sin i ja, prišao mi je jedan ljubazan mladić i zamolio ga za blagoslov. Kazao je da se onoga ko ne odgovara na psovke i prijetnje smatra nekim s izuzetnim kvalitetima. Zamolio me da mu dam blagoslov da uskoro nađe dobru ženu, što sam i učinio. Bio sam sretan što sam mu pomogao.