Panamska vlada odbacila je izjave izabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa o Panamskom kanalu i poručila da se o suverenitetu kanala ne može pregovarati.

"O suverenitetu našeg kanala ne može se pregovarati", rekao je ministar vanjskih poslova Javier Martínez-Acha na konferenciji za medije. "Jedine ruke koje kontroliraju kanal su panamske i tako će i ostati", rekao je Martínez-Acha i naglasio da Panamski kanal služi čovječanstvu i svjetskoj trgovini.

Trump je u decembru rekao da su naknade za tranzit Panamskim kanalom krajnje nepravedne i pozvao da se kontrola plovnog puta vrati Sjedinjenim Državama ako se njime ne bude upravljalo na pravedan način. Republikanac, koji se vraća u Bijelu kuću 20. jnuara, rekao je novinarima u utorak na svom imanju Mar-a-Lago na Floridi da ne isključuje poduzimanje vojne akcije za preuzimanje kontrole nad Panamskim kanalom.

Na pitanje novinara može li uvjeriti svijet da neće posezati za vojnom ili ekonomskom silom, Trump je odgovorio: "Ne. Neću se na to sada obvezati. Možda, možda će se morati nešto učiniti", dodao je budući predsjednik. "Panamski kanal je vitalan za našu zemlju. Njime upravlja Kina", požalio se Trump.

Panamski kanal je jedna od najvažnijih svjetskih trgovačkih ruta, a SAD ga je izgradio početkom 20. stoljeća. Američka administracija ga je postupno prepustila Panami. Smatra se da su naknade koje naplaćuje Panama u skladu s tržišnim stopama pošto se temelje na veličini i težini brodova koji prolaze Panamskim kanalom. 

Panamski kanal u najužem dijelu Srednje Amerike spaja Atlantski okean (Karipsko more) s Tihim okeanom (Panamski zaljev), te uz  Sueski kanal predstavlja jednu od najvažnijih pomorskih žila kucavica svijeta. Kroz njega prolazi oko trećina robnog transporta na potezu od Azije do Amerike.

Dugačak je 81,6 kilometara. Na najužem mjestu širok je 91,5 m, a na najširem 350 m. Dubina kanala iznosi 13,7 m. Prosječno 40 brodova dnevno prođe kroz Panamski kanal. 

Izgradnja, odnosno prvi pokušaj izgradnje započeo je 1881. godine, no osam godina kasnije radovi su se zaustavili zbog bankrota. U prvih osam godina čak su 22 hiljade ljudi izgubile živote pri pokušaju izgradnje, ponajprije zbog nedovoljne pripreme za jedan od najzahtjevnijih građevinski projekata u povijesti.

Bez detaljnih studija terena i razrade plana radnici se nisu mogli pripremiti na česte odrone zemlje jer se kanal gradio u razini mora bez brana. Veliki problem bile su i bolesti (malarija i žuta groznica) među radnicima koji su svakodnevno radili u vodi.

Nakon velikih gubitaka, uključujući i 800.000 dioničara koji su izgubili novac nakon propasti projekta, 1904. godine Amerikanci uzimaju projekt pod svoje. Zahvaljujući boljim zdravstvenim uslovima za radnike, poboljšanim građevinskim rješenjima, kanalima i branama, Amerikanci uspijevaju otvoriti Panamski kanal 15.8. 1914. godine – ali ne i bez dodatnih žrtava. Broj poginulih radnika za vrijeme američke izgradnje kanala popeo se na 5600.

Za vrijeme mandata Jimmy Cartera 1977. potpisuje se sporazum s generalom Omarom Torrijosom, kao predsjednikom Paname, prema kojem se do 2000. kanal vraća u vlasništvo Paname. To se zvanično desilo 31. decembra 1999, od kada kanal nadgleda javna uprava ACP (špan. Autoridad del Canal de Panamá). Ovaj korak je znatno poboljšao imidž SAD-a u svijetu.