Prošlo je tačno trideset godina otkako je Alexander Langer, italijanski europarlamentarac, pisac i mirovni aktivista, odlučio prekinuti svoj život – 3. jula 1995. godine. Bio je jedan od najangažiranijih evropskih glasova tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, a posebno je ostao zapamćen kao veliki prijatelj Tuzle i Sarajevа, gradova koji su mu pokazali da su suživot i ljudskost mogući čak i usred rata.

Neposredno prije smrti, Langer je 26. juna u francuskom Cannesu učestvovao na protestu protiv inertnosti evropskih zemalja prema ratovima na Balkanu, posebno u BiH. Tih dana je i napisao svoj posljednji tekst naslovljen „Evropa umire ili će se ponovo roditi u Sarajevu“, kojim je još jednom pozvao Evropu da preuzme odgovornost za očuvanje mira i ljudskih života. Prijateljima i porodici se oprostio riječima: „Odlazim očajniji nego ikad, ne budite tužni, nastavite u onome što je bilo ispravno.“

Langer je tokom devedesetih godina više puta boravio u Tuzli i Sarajevu, posebno cijeneći Tuzlu kao simbol zajedničkog života i otpora nacionalizmu. Zalagao se da BiH uđe u Evropsku uniju kako bi se spasila od rata, a situacija u Tuzli mu je ulivala nadu upravo zato što su tada u tom gradu postojali međunacionalno povjerenje i solidarnost – ono što je, kako je govorio, nedostajalo i njegovom rodnom Južnom Tirolu.

Kao dosljedni pacifist, Langer je radio na konkretnim rješenjima i nenasilnim pristupima. U tom duhu je osnovan Verona Forum za mir i pomirenje na prostorima bivše Jugoslavije, koji je povezivao stotine aktivista i organizacija koje su se zalagale za suživot i dijalog. Jedan od ključnih skupova u organizaciji Verona Foruma, uz podršku tadašnje Općine Tuzla i Foruma građana Tuzle, održan je upravo u Tuzli od 3. do 5. novembra 1994. godine pod nazivom „Je li moguća Evropa koja nije multikulturalna?“

Nakon masakra na tuzlanskoj Kapiji 30. maja 1995, Langer je objavio snažan tekst „Ispred mladih masakriranih u Tuzli“, u kojem je otvoreno kritikovao neodlučnost međunarodne zajednice. Pozvao je da se gradovi suživota, poput Tuzle, proglase zaštićenim zonama, naglašavajući da se cijena ravnodušnosti već plaća životima mladih ljudi. Uslijedio je period njegovog ličnog sloma i razočaranja u evropske institucije koje nisu djelovale na vrijeme. Samo mjesec dana kasnije, Langer je odlučio napustiti ovaj svijet.

Oni koji su ga poznavali svjedoče da nije više mogao gledati kako u srcu Evrope nestaje jedna zemlja i jedno društvo, dok svijet šuti. Da su ga slušali oni koji su trebali, možda se Kapija ne bi desila. Možda bi i Srebrenica bila spriječena. Tako danas pišu i govore oni koji čuvaju sjećanje na njegovo djelo, među njima i dr. Irfanka Pašagić, dobitnica Međunarodnog priznanja „Alexander Langer“, koje dodjeljuje istoimena fondacija.

Zbog svega što je učinio, Alexander Langer je posthumno proglašen počasnim građaninom Tuzle i Sarajeva. Njegov doprinos i nasljeđe žive i dalje – posebno u Tuzli, gradu koji je bio svijetla tačka u njegovoj borbi protiv mržnje i nasilja.