Prvog dana svog predsjedničkog mandata Donald Trump ispunio je svoje predizborno obećanje "Buši, dušo, buši". Samo nekoliko sati nakon što se smjestio u Ovalni ured, Trump je potpisao niz izvršnih naredbi usmjerenih na postizanje američke energetske dominacije, piše u svom komentaru za The Telegraph Rebekah Koffler.

U svom inauguracijskom govoru, obećao je da će Ameriku ponovno učiniti "proizvođačkom nacijom", koja će posjedovati "najveću količinu nafte i plina od bilo koje zemlje na svijetu... i mi ćemo to iskoristiti. Snizit ćemo cijene, ponovno napuniti naše strateške rezerve do vrha i izvoziti američku energiju po cijelom svijetu.”

Vratio se poznatoj temi. Godine 2023. Trump je izjavio: “Kao predsjednik, postavit ću nacionalni cilj da osiguram da Amerika ima najnižu cijenu energije od bilo koje industrijske zemlje bilo gdje na Zemlji”. Njegovo je obrazloženje bilo jednostavno i činilo se čisto ekonomskim. “Više energije značit će nižu inflaciju, što će značiti više radnih mjesta.”

No je li ponovno učiniti Ameriku pristupačnom jedina Trumpova motivacija za oslobađanje američke energetske industrije? Moja procjena je ne.

Razmišljati na veliko Trumpov je životni moto. “Volim razmišljati na veliko, oduvijek jesam. Za mene je to vrlo jednostavno. Ako već namjeravate razmišljati, mogli biste razmišljati na veliko”, izjavio je 1987., znatno prije nego što je ušao u politiku, promovirajući svoju knjigu ‘Umijeće sklapanja dogovora‘.

Osim vraćanja američke ekonomije na pravi put, Trumpov plan je gotovo sigurno koristiti američku dominaciju na globalnom energetskom tržištu kao geopolitičko oružje. Konkretno, Trump je sugerirao da ga namjerava iskoristiti za istiskivanje Putinove Rusije.

Trump razumije da je njegov utjecaj na Putina minimalan. Za razliku od Kine, Rusija ekonomski ne ovisi o SAD-u, zbog čega je Trumpovo obećanje u kampanji da će riješiti sukob Rusije i Ukrajine u 24 sata uvijek bilo iznimno teško ostvarivo. U posljednje dvije godine, američko-ruska trgovina pala je na najniže razine u tri desetljeća, pri čemu je američki izvoz u Rusiju pao za 91 posto, a uvoz za 85 posto u usporedbi s 2021.

To je razlog zašto je Kremlj odbacio Trumpove prijetnje, objavljene u srijedu na Truth Socialu, da će uvesti dodatne sankcije i carine Rusiji, ako Putin ne postigne dogovor o Ukrajini. "Ovdje ne opažamo nikakve jedinstveno nove elemente", rekao je Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov u četvrtak.

Peskov je ustvrdio da je tokom svog prvog mandata Trump "najčešće pribjegavao metodama sankcija".

Drski stav Moskve prema zapadnim sankcijama možda je najbolje prikazan 2022. komentarima tadašnjeg ruskog veleposlanika u Švedskoj Viktora Tatarintseva.

“Baš nas briga za sve njihove sankcije”, rekao je u intervjuu za švedske novine. Doista, sankcije nikada nisu imale moć promijeniti ponašanje Rusije. Putin, koji ima doktorat iz ekonomije, davno prije invazije na Ukrajinu zaštitio je rusko gospodarstvo od sankcija, kao dio svog tranzicijskog plana da rusku ekonomiju postavi na ratne temelje.

Igrajući igru na duge staze, počevši od 2014., kada su prve američke sankcije pogodile Rusiju nakon njezine invazije na Krim, Putin je povećao ruske devizne rezerve na rekordnih 630 milijardi dolara.

Dedolarizirao je ruski državni fond u korist eura, kineskog juana i zlata. Po Putinovom nalogu, Rusija je dio izvoza sa Zapada usmjerila u Kinu i izvršila program supstitucije uvoza, prisiljavajući ruske firme da proizvode vlastite proizvode umjesto da ih uvoze iz Europe i SAD-a.

Međutim, svojim planom energetske dominacije Trump možda želi zaobići te zaštite. Ruska ekonomija je već bila pod određenim pritiskom.

Međunarodni monetarni fond okarakterizirao ju je kao "vruću" i, iako je možda revidirao svoje brojke o ekonomskom rastu za 2025. za Rusiju naviše na 1,4 posto, to je oštro usporavanje u odnosu na 3,8 posto predviđenih za 2024.

Inflacija je također porasla. “To je ratna ekonomija. Puno se javne potrošnje troši na financiranje ratnih napora, a to potiče inflaciju u Rusiji”, izjavio je glavni ekonomist MMF-a Pierre-Olivier Gourinchas tokom press konferencije 17. januara.

Drastičnim povećanjem proizvodnje nafte u SAD-u, Trump vjerovatno želi sniziti cijene, pritišćući rusku ekonomiju, koje je usredotočeno na prihode od energije. Trump bi mogao vjerovati da će rastuća inflacija zajedno sa smanjenim prihodima iz ovog sektora ograničiti financiranje Putinovog ratnog stroja, prisiljavajući ruskog diktatora na pregovore.

Putin je, međutim, itekako svjestan da je ekonomski rat, a ne američke čizme na bojnom polju, Trumpova preferirana metoda rješavanja sukoba, s obzirom na njegovo obećanje američkom narodu da neće uvlačiti SAD u beskrajne ratove u inozemstvu.

Prošlog maja, u neočekivanom potezu, Putin je rekonstruirao svoj ratni kabinet, zamijenivši svog ministra odbrane ekonomistom Andrejem Belousovim. Bivši zamjenik premijera, civil bez vojnog iskustva, Belousov je aparatčik veteran u ruskoj birokraciji. On i Elvira Nabiulina – vrlo cijenjena centralna bankarka – dva su ključna igrača u Putinovom ekonomskom timu, zadužena da osiguraju da ruska ratna ekonomija nastavi brujati.

Ako je cilj ponovno uspostavljanje mira u Ukrajini i Europi, Trumpov tim mora razviti duboko razumijevanje načina na koji razmišljaju ruski špijunski vladar i njegovi vrhunski ekonomski tehnokrati, piše Rebekah Koffler za The Telegraph.