Tokom protekle dvije godine, industrija kafe suočava se sa brojnim izazovima - od klimatskih promjena do spekulativnih ulaganja na berzama. Cijene sirove kafe bilježe drastičan rast na globalnom nivou, a taj trend ne zaobilazi ni našu zemlju.

Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih nacija (FAO) objavila je da su u decembru 2024. godine cijene arabike, najpopularnije vrste kafe, bile veće za 58% u odnosu na isti period prethodne godine. Robusta, druga najpopularnija vrsta kafe, u istom periodu zabilježila je rast cijene od 70%, navodi FAO.

Od početka godine cijena i dalje raste – nedavno je dostigla iznos od 420 funti, što predstavlja rast od preko 30% samo od početka godine.

Kretanja na tržištu kafe pokazuje još jedan podatak – robusta je prvi put premašila cijenu arabike, iako je arabika tokom posljednjih godinu dana dostigla najvišu cijenu u posljednjih 50 godina.

Zašto je kafa toliko poskupjela?

Kafa je izuzetno osetljiva na klimatske promjene

Klimatske promjene imaju negativan uticaj na proizvodnju kafe, posebno u zemljama poput Brazila i Vijetnama koje spadaju među najveće proizvođače na svijetu.

Sve češći ekstremni vremenski uslovi – poput dugotrajnih suša, nepredvidivih kišnih sezona i neuobičajeno visokih temperatura – ometaju razvoj biljke kafe i smanjuju količinu zrna po stablu. Takođe, poremećaji u mikroklimi pojedine regione u kojima je kafa uspijevala decenijama sada čine nepovoljnim za uzgoj ove biljke.

Brazil je najbolji primer koliko kilima utiče na proizvodnju kafe. Ova zemlja se već treću godinu za redom suočava sa rekordnom sušom, najjačom od 1981. godine. Padavine su konstantno ispod prosjeka od prošlog aprila, što dovodi do oštećenja stabla kafe tokom najvažnije faze cvjetanja. Predviđanja stručnjaka su da će ovi faktori dovesti do osjetnog smanjenja očekivanog prinosa berbe arabika kafe tokom 2025. i 2026. godine.

Kriza na ključnoj transportnoj ruti

Proizvođači kafe se suočavaju sa još jednim globalnim izazovom – transportom.

Zbog sve učestalijih napada Huta na teretne brodove u Crvenom moru, brodarske kompanije su prinuđene da izbjegavaju Sueski kanal – jednu od najvažnijih trgovačkih ruta svijeta. Umesto kroz Crveno more, brodovi koji prevoze robu iz Azije, uključujući i sirovu kafu, sada plove oko afričkog Rta Dobre Nade.

Ova alternativna ruta značajno produžava tranzitno vrijeme – sa uobičajenih 30 na čak 90 dana.

Produženi rokovi isporuke uzrokuju povećanje troškova goriva, osiguranja i operativnih resursa, što direktno utiče na rast ukupnih troškova kafe prije nego što stigne do evropskog tržišta. U tom lancu, rastu i cijene na policama.

Nova tržišta, nova potrošnja

Na azijskom tržištu bilježi se porast potrošnje – kafa postaje sve poželjnija alternativa čaju, naročito kod mlađe populacije. U državama poput Kine, Južne Koreje i Vijetnama, kafa se percipira kao simbol modernog, aktivnog načina života i društvenog statusa.

Potražnja iz godine u godinu raste u tom dijelu svijeta, što stvara dodatni pritisak na globalno tržište.

Investicioni fondovi dodatno zagrevaju tržište

Zbog sve izraženijih problema sa dostupnošću sirove kafe, investicioni i spekulativni fondovi vide tržište kafe kao priliku za zaradu. Ulažu milijarde dolara u futures ugovore i druge oblike trgovine na berzama u New Yorku i Londonu, što dodatno pojačava potražnju – ali ne i ponudu. Ovako vještački podignuta potražnja dodatno podiže tržišnu cijenu sirove kafe, jer utiče na formiranje cijena na globalnom nivou.

A šta sve ovo znači za nas?

Iako domaći proizvođači ulažu maksimalne napore da zadrže kvalitet i stabilnost snadbijevanja, nestabilna kretanja na svjetskom tržištu neizbježno se reflektuju i kod nas. 

Proizvođači su se više od godinu dana suočavali sa velikim cjenovnim skokovima, koji su prelazili i 100%, a procjene stručnjaka su da će se posljedice tih dugotrajnih poskupljenja tek osjetiti.

Sa kontinuiranim rastom cijene sirove kafe, troškova transporta i povećanjem akciza, korekcije u veleprodajnim i maloprodajnim cijenama su neminovne. One nisu rezultat proizvoljnih odluka, već neophodan potez u cilju očuvanja kvaliteta i kontinuiteta snadbijevanja tržišta kafom.