Donaldu Trumpu je Vladimir Putin, a ne evropski saveznici, ključna – i zapravo jedina – osoba koja mu može osigurati častan američki izlaz iz ukrajinskog gliba u koji su SAD duboko upale, a da bi pri tome mogao ostati posve čistog obraza. Trump je, s druge strane, Putinu jedina prilika da Rusija brzo završi dugotrajan i iscrpljujući rat koji traje već četvrtu godinu, te da postigne rezultate koje bi ruskim građanima mogao predstaviti kao pozitivne po ključne ruske nacionalne interese. Jer sada je to potpuno vidljivo – Putin je, a ne Trump, gospodar ukrajinskog rata, piše Zoran Meter za Dnevno.hr.

Tako je zapravo bilo od samog početka. Ali nakon što se Zapad odlučio zajednički uključiti u Putinov rat sa vrlo rizično formulisanim ciljevima i visoko postavljenom ljestvicom o nanošenju strateškog poraza Rusiji kroz Bidenovu sintagmu o pomoći Ukrajini "dokle god to bude trebalo", i što su lideri evropskih država odmah prihvatili, još dodajući i svoju – kako "nema pregovora dok se Rusija ne povuče sa svih okupiranih teritorija" (a čemu tada uopšte pregovori?) – stvoren je političko-medijski narativ o Putinu kao gubitniku, odnosno o Ukrajini koja može vojno pobijediti Rusiju. Iako je Rusija nuklearna velesila koja tako nešto nikada ne bi dozvolila – što su svi ključni zapadni lideri jako dobro znali – oni su i dalje slijedili politički kurs koji im je zadao Biden, jer im je, tradicionalno, uvijek bilo lakše ponašati se oportunistički, tj. poslušno prema mlađem ali moćnijem bratu, nego donositi samostalne, ozbiljne i teške odluke.

Sada, kada Bidena više nema i kada su se šokirali izbornim porazom demokratske kandidatkinje Kamale Harris, ostali su na "brisanom prostoru". Trump je, u skladu s tradicionalnim američkim pragmatizmom, lako promijenio kurs politike SAD-a prema Ukrajini riječima: "Ovo nije moj, već Bidenov rat", dok se na evropskoj sceni nisu dogodile ključne izborne promjene političkih elita, zbog čega im je sada izuzetno teško promijeniti dosadašnju evropsku politiku prema Ukrajini.

(Foto: Guliver Image)

Kako to objasniti?

Naime, u pomoć toj zemlji "do njene pobjede" evropski su lideri prisezali (i to još uvijek mnogi čine) pune tri godine, i time su uz Kijev i njegovu sudbinu vezali i svoju vlastitu – od predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen, preko francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, britanskih premijera (koji su se u međuvremenu mijenjali kao čarape, a i sadašnjem laburističkom premijeru Starmeru ne cvjetaju ruže jer mu je popularnost jedna od najnižih u historiji – 20%), dok Nijemac Friedrich Merz još uvijek ima priliku "okrenuti ploču" jer je tek sjeo u vruću kancelarsku fotelju u Berlinu, bez obzira na ratoborne izjave prema Moskvi tokom predizborne kampanje.

Kako sada svojim biračima objasniti, nakon toliko uloženog novca i političkog kredibiliteta u američki "projekat Ukrajina", da je došlo vrijeme za novu politiku i dogovore sa "sotoniziranim" Putinom? Da će Evropa morati preuzeti obaveze obnove i održavanja Ukrajine (štaviše, primiti je u EU – što od njih Trump ultimativno zahtijeva, a ne da je to njihova volja!), da Ukrajina nikada neće postati članica NATO saveza uprkos brojnim "obavezujućim" političkim odlukama, da će Rusija zadržati osvojene teritorije, da će SAD i Rusija početi sarađivati u oblastima gdje imaju zajedničke interese, dok će politička Evropa biti osuđena na kopanje rovova ili podizanje "kineskog zida" na granici s Rusijom...? Teško je na sve to dati smislen odgovor jer se upravo urušila posljednja nada, odnosno strategija da se može ostvariti nešto što bi i od Evrope napravilo pobjednika.

(Foto: Guliver Image /AP Photo/Virginia Mayo)

Propala je i posljednja nada

Naime, vješto podijeljena američko-evropska uloga "dobrog i lošeg policajca" ili "mrkve i batine", gdje je Trump odnosno SAD bio "dobar" ili "mrkva", a Evropa (EU+NATO) "loš" ili "batina", sada se potpuno iscrpila. Vidljivo je da Putin nije "zagrizao" na ponuđenu udicu, tj. da se nije uplašio, pa čak ni subotnjeg otvorenog ultimatuma ključnih evropskih lidera i Volodimira Zelenskog u Kijevu – gdje je Trump mudro ostao po strani i čekao Putinovu reakciju kako bi se mogao prilagoditi – o čemu sam više pisao u prethodnoj analizi.

Sve su to gorke činjenice koje će ubrzo biti stavljene pred evropske lidere i politike koje predstavljaju – i to brže nego što mnogi očekuju. Njihove političke fotelje privremeno mogu spasiti samo prihvatanje svega onoga što Trump sada od njih zahtijeva i dobijanje njegove pohvale. Ali će zato imati problema sa evropskom političkom opozicijom koja će sigurno znati artikulisati svoju protupolitiku sadašnjim elitama.

Hoće li to završiti pošteno?

E sad, hoće li se sve završiti novom poštenom demokratskom utakmicom, ili će se Evropa zaista pretvoriti u neki oblik "demokratske diktature" kako bi se spriječile očekivane promjene – što bi dugoročno za nju imalo katastrofalne posljedice – ostaje da se vidi.

Ali vratimo se ipak na uvodnu konstataciju ove analize i pogledajmo zašto će se, nakon jučerašnjeg dana, i "slijepcima otvoriti oči" kada je riječ o odnosu Donalda Trumpa i Vladimira Putina. U tu svrhu poslužit ću se jučerašnjim tekstom utjecajnog američkog liberalnog medija – CNN-a – pod naslovom: "Zelenski osporava Putinovu ponudu za sastanak nakon što je Rusija ignorisala zahtjev za prekid vatre". Pogledajmo zajedno šta piše američki medij koji je tradicionalno krajnje nesklon Trumpu.

Propali ultimatum

Nakon sastanka u Kijevu u subotu, glavni evropski saveznici Ukrajine dali su Rusiji ultimatum: da pristane na bezuslovno 30-dnevno primirje u Ukrajini do ponedjeljka ili će se suočiti s "masovnim" novim sankcijama. Trump je podržao inicijativu, rekao je novi njemački kancelar Friedrich Merz. U kasnovečernjem obraćanju, Putin nije prihvatio ultimatum. Ignorišući ponudu o prekidu vatre, umjesto toga je predložio održavanje "direktnih razgovora" s Ukrajinom u Turskoj u četvrtak – nešto što nije viđeno od prvih sedmica potpune ruske invazije 2022. godine.

Ukrajinski saveznici su tokom nedjelje isticali da ne može biti daljnjih pregovora prije nego što Putin pristane na bezuslovno primirje. No, Trump je potkopao napore da se izvrši pritisak na Putina, rekavši da bi Ukrajina trebala "odmah" pristati na sastanak s ruskim zvaničnicima u četvrtak. "SASTANAK, ODMAH!!!", napisao je Trump na Truth Socialu.

U roku od sat vremena, Zelenski je izjavio da je spreman sastati se s Putinom ove sedmice, što bi bio prvi sastanak lidera od početka rata. "Čekaću Putina u Turskoj u četvrtak. Lično. Nadam se da ovoga puta Rusi neće tražiti izgovore", rekao je Zelenski u nedjelju... Iako je Zelenski izjavio da će "potpuno i trajno primirje" od ponedjeljka pružiti "neophodnu osnovu za diplomatiju", nije naglasio da je to uslov za učešće u razgovorima.

Dok se Putin u subotu suočio sa zajedničkim pozivom Evrope i SAD-a da prihvati prekid vatre do ponedjeljka, njegova protuponuda o "direktnim" pregovorima do nedjelje je ublažila veliki dio pritiska na Moskvu i preusmjerila fokus na potencijalne razgovore ove sedmice. Evropski lideri još uvijek nisu saopštili hoće li nastaviti s prijetećim dodatnim sankcijama Rusiji ako se prekid vatre ne postigne do ponedjeljka.

Bijela kuća je izjavila da će državni sekretar Marco Rubio posjetiti Tursku od srijede do petka kako bi prisustvovao neformalnom sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a i razgovarao o "okončanju rata između Rusije i Ukrajine", što znači da će biti u zemlji na dan Putinovih predloženih mirovnih pregovora.

Trumpovo odustajanje od zahtjeva da Rusija pristane na prekid vatre predstavlja dramatičnu promjenu pristupa. Prošle sedmice je Trump pozvao na 30-dnevni bezuslovni prekid vatre u Ukrajini, bez navođenja roka. "Ako se prekid vatre ne poštuje, SAD i njihovi partneri će uvesti dodatne sankcije", upozorio je tada. Evropski lideri u Kijevu su pojačali prijetnju imenujući ponedjeljak kao rok – zaključuje CNN.

"Budi se Istok i Zapad"

Kada se sagleda sve prethodno navedeno, i dodaju novi elementi upravo pokrenutih globalnih procesa – jasno je da Trump sigurno nema ni vremena, ni volje da se bavi Ukrajinom do kraja svog mandata.

U svijetu se upravo dešavaju ključne promjene. Počeli su američko-kineski trgovinski pregovori, jačaju rusko-kineski politički, ekonomski i vojni odnosi, rješava se bliskoistočno pitanje – teško, ali ipak uz saradnju svih ključnih globalnih i regionalnih aktera (pri čemu je vidljivo odsustvo Evropske unije i njenih vodećih država). Radi se na rješavanju iranskog nuklearnog pitanja, palestinsko pitanje se sve jače nameće kao neophodno za rješavanje, a Radnička partija Kurdistana (PKK) upravo je objavila vijest o svom samoraspuštanju i kraju oružane borbe s Turskom!

Drugim riječima – "budi se istok i zapad, budi se sjever i jug" – da se poslužim revolucionarnom komunističkom pjesmom, iako sve ovo što je navedeno s komunizmom, naravno, nema nikakve veze.

Papa Lav XIV. (Foto: Guliver)

Papa neće amerikanizirati crkvu

I bolje da nema! Totalitarizama i opasnih ideologija je svima već preko glave. Svijetu trebaju mir i saradnja – pa makar oni bili zasnovani na ravnoteži suprotstavljenih imperijalističkih interesa i na strahu od međusobnog uništenja, a ne na istinskoj ljubavi.

Za nju, u ovako pokvarenom svijetu, gdje redovno stradaju mali i slabi, dok se veliki uvijek snađu i dogovore – još dugo neće biti prostora. Što ne znači da se međusobnoj ljubavi ne treba težiti. Upravo suprotno!

Možda nam u svemu tome pomogne i novi papa Lav XIV. Siguran sam da nije došao na čelo Katoličke crkve da je amerikanizira po modelu McDonald’sa ili Coca-Cole, kako se tome neki zluradi nadaju.