Lijepo je otploviti u prošlost, sjećati se sa koliko znoja si nosio jednu od lokalnih štafeta, što su se potom stapale u onu glavnu, sjajnu palicu kojom je socijalistička omladina Jugoslavije izražavala veliku ljubav najvećem sinu naših naroda i narodnosti. Horski, odlučno, ponavljajući, sve do 1985. pet majeva poslije odlaska Tita, da nikada s njegovog puta skrenuti neće.
Dan mladosti tako ostaje samo u našim lijepim lutanjima ka godinama koje se, bar, nama,"štafetarima", nikada ponoviti neće. One lijepe djevojčice, tek propupale djevojke, zbog kojih su brže lupala naša pionirsko-omladinska srca, što se mogu nazvati našim prvim ljubavima i sanjanjima, zauvijek su otplovile ili u usamljenosti starosti čekaju da ih posjeti kakav trenutni virus ili ona mišja epidemija u Sarajevu, kojom nas prepadaju. Ili da ih na put bez povratka odnese i najjači toplotni udar, što ga panično najavljuju u narednim mjesecima.
Ovdje gdje živim prognoziraju da će temperature iznad 35 pa do, čak, 40 stepeni Celzijusa značiti ubrzani kraj za stotine hiljada, možda miliona, pripadnika generacija 65 plus ovog planeta.
U 25. jutru maja 2025. zabrinuto savjetuju kako produžiti dane starosti. Kao, tražite najhladnije kutke u domu svom, kupajte noge, s napuklim venama, u najobičnijim lavorima, navucite roletne. Ne kupujte ili ne uključujte klima uređaje, jer, možda, i oni šire viruščiće boleština koje kao da jedva čekaju moju generaciju ili one mlađe ili starije....
Ipak, u ovom danu ne dozvoljavam životu da mi kvari slike koje nikada nestati neće.

Baš me briga što će mi se ovi novi klinci, koji se nikome zaklinjali nisu, ali znaju da bez upisa u stranke neće biti ni upisa radnog staža, smijati i govoriti - pusti bajke, vidite dokle su vas dovele!

(Pavle PAVLOVIĆ)