Amnezija može predstavljati kratkotrajni gubitak pamćenja, ali i potpuno zaboravljanje vlastitog identiteta. 

Osobe koje pate od amnezije nekada mogu imati problem i stvarati nova sjećanja, a većina ih se ne može prisjetiti događaja koji su se dogodili u prošlosti. Obično osoba koja pati od amnezije ima sjećanje o svom identitetu i nekim obrascima ponašanja, dok neki izgube sva sjećanja koja su imali.

Koji su uzroci amnezije?

Uzroci amnezije mogu biti razni. Najčešće se amnezija javlja kako organizam stari i zbog pojave demencije ili nekog drugog oblika propadanja moždanog tkiva i živčanih stanica. Osobe kod kojih amnezija nastupi kao posljedica demencije obično zaboravljaju novija sjećanja, a ostaju im ona starija.

Drugi uzrok amnezije je anoksija, odnosno nestašica kisika u tijelu. Nakon gušenja ili određene traume u kojoj je mozak bio predugo bez kisika može doći do gubitka pamćenja. Ako je oštećenje manjkom kisika blaže, postoji šansa da se pamćenje vrati.

Gubitak pamćenja može biti i posljedica traume glave, tumora i infekcija, ali i uzrokovan prekomjernom konzumacijom alkohola. Također izvorište može imati i u emocionalnoj traumi i biti izazvano stresom.

Koje su razlike između amnezije i demencije?

Iako se pojmovi poput amnezije i demencije ponekad koriste naizmjenično, riječ je o dva bitno različita stanja kako po uzroku, tako i po načinu na koji utječu na svakodnevni život osobe.

- Demencija je potpuno suprotna i drukčije stanje nego što imamo kod ljudi s amnezijom. U biti ključno je što je dovelo do poremećaja pamćenja", pojasnila je akademkinja Vanja Bašić Kes, neurologinja. Dok amnezija može biti akutna i često je povezana s konkretnim traumama ili događajima, demencija je progresivno neurodegenerativno stanje koje pogađa više područja kognitivnog funkcioniranja, od pamćenja do govora i orijentacije.

Neurologinja upozorava i na često zanemareni aspekt liječenja demencije: “Kod pacijenata s demencijom ne smije se zaboraviti da njihovo dobro stanje, odnosno bljeskovi svijesti, često idu vezano uz terapiju. Nažalost, mislim da se u Hrvatskoj prekasno počinje s terapijom, jer ni pacijenti ni okolina ne prepoznaju prve znakove demencije.”

Ovi "bljeskovi" mogu biti dvosjekli mač.

- Kad oni dobiju terapiju, u određenom trenutku bljesnu, prisjećaju se trenutaka i kao da im se sve razbistrilo. Nažalost, to je i trenutak kojeg se mi nekad trebamo bojati jer tad pacijent postane svjestan svog stanja. Bilo je i slučajeva suicida, u tim trenutcima pacijent postaje svjestan težine svog sindroma i digne ruku na sebe. Tu čovjek treba biti jako oprezan, objasnila je Bašić Kes.

Za razliku od demencije, koja ima organski uzrok, amnezija, posebice disocijativna amnezija, često proizlazi iz psihološke traume.

- Traumatsko iskustvo može biti generalizirano na nekoj općoj razini, događaj koji može pogoditi više ljudi, ali svaka od tih osoba reagira drugačije. Osobe koje imaju disocijativnu amneziju su osobe koje su doživjele izrazito traumatičan događaj, emocionalno obojen za njih osobno, i tada mozak reagira na način da se jednostavno isključi i stavi tu uspomenu u neku ‘kutiju’, objasnila je psihologinja Lana Maljković.