Gubitak samostalnosti i razvoj demencije predstavljaju najveći strah u starijem dobu. Procjena je da će do 2050. godine biti oko 200 miliona pacijenata sa jasno definisanom dijagnozom.

Šta ukazuje na prve znake demencije, kako se oni prepoznaju, kada treba potražiti i pružiti pomoć ljekara i koji su signali koje tijelo šalje, za RTS je govorio prof. dr Branko Đurović, neurohirurg i klinički neurofiziolog.

Najčešće počinje gubitkom pamćenja, posebno skorijih događaja i jasnog sjećanja događaja iz prošlosti. Zatim kreću problemi sa logičkim razmišljanjem, donošenjem odluka, teškoće u pronalaženju prave riječi.

Kasnije osobe sa demencijom odu od kuće, ali ne umiju da se vrate. Javljaju se otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti, problemi sa novcem, plaćanjem računa ili obavljanjem nekih uobičajenih poslova, kao što su kuvanje ručka, odlazak u kupovinu ili spremanje kuće.

Ovi simptomi odgovaraju kliničkoj slici najčešće demencije – Alchajmerove bolesti, na koju otpada 60 do 70 odsto pacijenata sa demencijom. Kako napominje prof. dr Branko Đurović, treba imati u vidu da su to samo pacijenti koji se vode u medicinskoj dokumentaciji, dok je stvarni broj znatno veći.

„Sem Alchajmerove demencije imamo i druge vrste demencija koje ne počinju odmah procesom zaboravljanja, prvo kratkoročnog, a zatim u daljem toku i gubitka dugoročne memorije. Postoji i frontotemporalna demencija, koja je u javnosti vezana za glumca Brusa Vilisa, a koja ne počinje procesom zaboravljanja, već problemima sa govornom komunikacijom, kako je objavila njegova supruga 2022. godine“, napominje profesor.

U slučaju frontotemporalne demencije, kompletna klinička slika se javlja tek u kasnijem životnom dobu.

Demencija Levijevih tijela

Demencija Levijevih tijela progresivna je neurodegenerativna bolest obilježena akumulacijom proteinskih naslaga u mozgu, što uzrokuje gubitak pamćenja, promjene u ponašanju, kognitivne fluktuacije, vizuelne halucinacije i parkinsonizam, te se često pogrešno dijagnostikuje kao Alchajmerova ili Parkinsonova bolest.

„Opet jedan čuveni glumac, Robin Vilijams, koji je preminuo 2014. godine. Njegov klinički tok bio je izuzetno brz od početka simptomatologije do krajnjeg ishoda. Najbolji američki neurolozi su postavili identičnu dijagnozu – Parkinsonovu bolest. Niko nije pomislio na demenciju. Tek se na obdukciji uočilo da se radi o toj vrsti demencije“, objašnjava profesor.

Prvi znaci demencije

Kada je u pitanju sam proces zaboravljanja, ako se nečega prisjetimo unutar 24 sata, stručnjaci kažu da to nije problem, ali ako se ne možemo sjetiti ni nakon 24 sata, moguće je da pacijent ima poteškoća, ističe gost Jutarnjeg programa.

Profesor Đurović objašnjava da su procesi razvoja demencije vezani za dvije male moždane tvorevine – hipokampus i amigdalu.

„One se nalaze u dubini sljepoočnog režnja. Hipokampus je centar za kratkoročnu memoriju, prostornu orijentaciju i kontrolu efekata hroničnog stresa. Amigdala se nalazi uz hipokampus i predstavlja centar za emocije“, navodi profesor.

„Kad najbolje pamtimo? Kada se dese događaji sa velikom emotivnom obojenošću. Prvo reaguje amigdala, koja zatim taj emotivni naboj transferiše na hipokampus. Hipokampus potom prenosi kratkoročnu memoriju ka centrima za dugoročnu memoriju.“

Motorička slabost

Jedna od posljednjih faza demencije, pred krajnji ishod, jeste motorička slabost. Gubitak pamćenja, problemi govorne komunikacije, problemi percepcije, vizuelnog prostornog planiranja i na kraju motorička slabost.

Sama demencija predstavlja veliku grupu neurodegenerativnih oboljenja mozga kod kojih dolazi do gubitka neurona, nervnih ćelija i potpornih ćelija – mikroglije. Svakog dana svako od nas normalno izgubi oko 85.000 neurona, dok se u hipokampusu dnevno stvori oko 1.400 novih neurona.

Šta potpomaže stvaranje novih neurona i novih veza između nervnih ćelija unutar hipokampusa?
Fizička aktivnost i mentalna aktivnost, odnosno učenje novih vještina i sticanje novih znanja.

„Mnogi se hvale da redovno rješavaju ukrštenice. To jeste dobro, ali je to rutinska procedura. Mozak, odnosno hipokampus, traži novo znanje, a ne ono što se ponavlja iz dana u dan“, naglašava dr Đurović.

Potrebno je istovremeno biti fizički i mentalno aktivan i održavati socijalne kontakte kako bi se stvorila nova mreža neurona.

Prevencija i usporavanje demencije

Prevencija i usporavanje pojave demencije u kasnijem životnom dobu, kako ističe profesor, počinju od najmlađih dana.

„Počinje od zdravog načina ishrane, dnevne rutine u vidu fizičke aktivnosti, kvalitetnog noćnog sna, posebno najdublje REM faze. Osobe koje se bude između pola četiri i pola šest ujutro imaju veći rizik da izgube najkvalitetniju fazu sna“, objašnjava dr Đurović.

Najčešći oblik demencije je Alchajmerova, a na drugom mjestu vaskularna demencija, koja je posljedica narušenog kardiovaskularnog zdravlja – hipertenzije, povećanih masnoća u krvi, povišenog šećera.

„Posljednjih godina razvijaju se biomarkeri u krvi koji mogu dati predikciju da određeni pacijenti za 10 do 15 godina mogu razviti demenciju. Zbog toga preventivne aktivnosti treba fokusirati upravo na njih.“

Poenta je, zaključuje prof. dr Branko Đurović, da svako od nas uradi ono što može i da se pridržava tri osnovna stuba preventivne medicine, koji smanjuju vjerovatnoću razvoja određenih vrsta demencije.