Više od polovice njemačkog stanovništva može zamisliti emigraciju u inozemstvo - i to ne samo zbog hladnih zima.

Njihov problem nije samo oštra klima, već i dublji osjećaj nelagode s domovinom, prema nedavnoj anketi.

Na pitanje: "Pod pretpostavkom da ste potpuno neovisni profesionalno, privatno i financijski, biste li mogli zamisliti da napustite Njemačku i emigrirate u inozemstvo?" 31% ispitanika odgovorilo je "definitivno", a 27% je reklo "vjerovatno".

Oko 22% "vjerovatno" ne bi emigriralo, a 15% je reklo "definitivno ne", prema istraživanju YouGova.

Udio onih koji su spremni emigrirati posebno je visok među biračima krajnje desne, antiimigrantske Alternative za Njemačku (AfD), pri čemu 55% kaže da bi emigrirali "definitivno", a 24% kaže "vjerovatno".

Krajnje desna stranka AfD posebno je jaka u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, gdje su se mnogi borili usred teškog prijelaza s komunističkog planskog gospodarstva na slobodno tržište zapadnog tipa nakon ponovnog ujedinjenja 1990. godine.

Stranka je dobila značajan zamah 2015. godine, kada su stotine hiljada tražitelja azila ušle u Njemačku.

U Njemačkoj se čini da temeljni val nezadovoljstva trenutno raste: od onih koji bi mogli zamisliti emigraciju u inozemstvo u načelu ili eventualno, 36% je ozbiljnije razmišljalo o napuštanju Njemačke posljednjih mjeseci.

Od tih 36%, 61% ističe migracijsku situaciju u Njemačkoj kao jedan od razloga svoje želje za emigracijom.

U međuvremenu, 41% navodi ekonomsku recesiju u Njemačkoj, a 29% kaže da je njihovo nezadovoljstvo posljedica uspona AfD-a.

Globalna politika također opterećuje Nijemce. Dok bjesni rat Moskve protiv Ukrajine, vojna prijetnja koju predstavlja Rusija igra ulogu za 22%. I potencijalni gubitak SAD-a kao zaštitne sile Europe zbog predsjedništva američkog predsjednika Donalda Trumpa igra ulogu za 12%.

Među mjestima o kojima ljudi sanjaju o životu, Švicarska je posebno popularna.

Na popisu mjesta gdje bi ljudi potencijalno radije živjeli su Švicarska i Austrija (30% i 23%), a slijede Španjolska i Kanada (22% i 17%).

„Ove zemlje su na vrhu popisa emigracijskih odredišta od 1990-ih, zajedno sa SAD-om i Australijom“, kaže Simone Blaschka, povjesničarka migracija i direktorica Njemačkog emigracijskog centra u Bremerhavenu.

Činjenica da se njemački govori i u Švicarskoj i Austriji te da su politički uvjeti usporedivi svakako igra ulogu u preferencijama ljudi, kaže ona.

Švicarska je posebno popularna među biračima AfD-a, a također i među obožavateljima pro-poslovnog FDP-a.

Jedan Nijemac koji se sretno nastanio u susjednoj alpskoj naciji je sociolog Oliver Nachtwey, gdje predaje na Univerzitetu u Baselu.

„Švicarska je relativno konzervativna, ali ne puno konzervativnija od Njemačke. I prije svega, to je zemlja u kojoj je puno veći postotak stanovništva migranti. Dobrih 40% stalnog stanovništva ima migrantsku pozadinu, a otprilike svaki četvrti je stranac“, kaže on.

Dakle, za one koji žele napustiti Njemačku jer ih smeta veliki broj migranata, Švicarska nije nužno logično odredište, kaže on. „Kada je riječ o migraciji, Švicarska je puno raznolikija.“

Nachtwey kaže da misli da oni koji žele otići u Švicarsku zapravo traže nešto drugo, naime Njemačku 1980-ih i 1990-ih, kada je infrastruktura nacije još uvijek bila u dobrom stanju, a politika još uvijek relativno stabilna - barem kada se gleda kroz prizmu nostalgije.

Što se tiče infrastrukture, Švicarska je doista kilometrima ispred svog njemačkog susjeda, kaže Nachtwey, navodeći vozove kao primjer.

„Ovdje je pitanje kasni li voz tri ili četiri minute, a ne hoće li uopće stići“, kaže on.

Njemačka državna željeznička služba, Deutsche Bahn, nedavno je dospjela na naslovnice kada su švicarski regulatori intervenirali u vezi s dvije veze jer su neprestano kasnile.

„Ovdje se mostovi ne zatvaraju godinama... Zato vjerujem da je ova želja za emigracijom također potaknuta čežnjom za percipiranom izgubljenom normalnošću“, kaže Nachtwey.

Mnogi očito sumnjaju da je Njemačka sposobna poboljšati situaciju obnovom infrastrukture i revitaliziranjem ekonomije. „Odgovor na ovaj percipirani kolektivni neuspjeh je potom individualni odlazak“, kaže Nachtwey.

Povijesno gledano, ekonomski problemi poput recesije koja se dogodila u posljednje dvije godine oduvijek su bili glavni motiv za emigraciju, kaže povjesničar Blaschka.

Međutim, prije nego što ovo zaista poprimi značajan zamah, stvari moraju ići jako loše nekoliko godina zaredom - tek tada veliki broj ljudi reagira emigracijom. "Promatrate kako se pad odvija prilično dugo - kao što se sada događa s automobilskom industrijom - i onda u nekom trenutku dođete do zaključka da vam to više nije prihvatljivo, da ovdje nemate budućnosti."

Povijesno gledano, nezadovoljstvo političkim događajima bio je mnogo rjeđi motiv. "Međutim, 1920-ih, desno konzervativno vojno osoblje također je emigriralo u Južnu Ameriku jer im se nije sviđao zaokret Njemačke prema demokraciji", kaže Blaschka.