Nova opsežna studija dovodi u pitanje dugogodišnje tvrdnje o štetnosti predugog spavanja. Desetljećima su se bolesti poput srčanih problema i depresije povezivale s dugim snom, ali na temelju subjektivnih prijava ispitanika.

No znanstvenici s Kineskog trećeg vojnog medicinskog univerziteta otkrili su da mnogi koji misle da spavaju više od osam sati zapravo spavaju znatno kraće. Čak 22% navodnih dugih spavača u stvarnosti je spavalo manje od šest sati, prema podacima akcelerometara.

Najveća studija te vrste dosad

Objavljena u časopisu Health Data Science, riječ je o najvećoj studiji ove vrste. Analizirani su podaci gotovo 90.000 odraslih osoba iz baze podataka UK Biobank, temeljem sedmodnevnog praćenja akcelerometrima i gotovo sedam godina praćenja zdravstvenih ishoda. Mjereni su ne samo trajanje sna, već i ritam spavanja, dosljednost rasporeda i fragmentacija sna. Ključno je da su korištena objektivna mjerenja, a ne samoprocjene pojedinaca.

Istraživanje je povezalo različite probleme sa snom — uključujući trajanje, ritam i fragmentaciju sna — sa 172 bolesti, od kojih su mnoge teške. Osobe s najneredovitijim obrascima sna imale su više nego utrostručen rizik od tjelesne slabosti i više nego dvostruko veći rizik od gangrene. Poremećaji ritma spavanja povezani su s 37% rizika od Parkinsonove bolesti, 36% rizika od dijabetesa tipa 2 i 22% rizika od akutnog zatajenja bubrega. Za 92 bolesti, poremećaji sna objašnjavali su više od 20% ukupnog rizika.

Ritam sna kao ključan faktor

Autori su naveli da je specifično ritam spavanja u prijašnjim studijama, koje su se temeljile na subjektivnim podacima, bio povezan sa samo 12 bolesti te objašnjavao tek 15,4% ukupnog zdravstvenog rizika.

No objektivna mjerenja povezala su poremećaje ritma sna sa 83 dodatne bolesti, uključujući kroničnu opstruktivnu plućnu bolest (KOPB), dijabetes i zatajenje bubrega, koje prije nisu bile povezane sa snom.

Kako bi potvrdili rezultate, kineski znanstvenici su ponovili ključne nalaze na američkom uzorku iz NHANES baze podataka. Utvrđeno je da upalni pokazatelji poput bijelih krvnih stanica i C-reaktivnog proteina posreduju vezu između lošeg sna i bolesti. Ti biološki putevi objašnjavaju zašto dosljedan san može štititi od kroničnih bolesti.

Posljedice i ograničenja istraživanja

Iako su sudionici istraživanja većinom bili bijelci srednje dobi, što ograničava opću primjenjivost, rezultati dovode u pitanje fokus isključivo na trajanje sna. Loš ritam, čak i uz dovoljan broj sati sna, može i dalje nositi ozbiljne zdravstvene rizike, piše StudyFinds.