Apelacioni sud Bosne i Hercegovine pravosnažno je osudio predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika na godinu dana zatvora i šest godina zabrane bavljenja politikom. Dodik ovu presudu ne priznaje, dok Evropska unija zahtijeva njeno trenutno provođenje. A postavlja se pitanje – šta će učiniti Aleksandar Vučić?

Došao je i taj trenutak. Nakon faktičkog zaokruživanja nezavisnosti Kosova i Metohije (uklanjanje dinara, srpskih dokumenata, registarskih oznaka, institucija...) u vrijeme predsjednikovanja Aleksandra Vučića, iz „živog tkiva srpskog sveta“ se uklanja i drugi, sa stanovišta Zapada remetilački faktor u postjugoslovenskom prostoru – Milorad Dodik, piše Andrej Ivanji za Vreme.

Predsjedniku Republike Srpske, koji bi rado da se sa RS-om odavno odvoji od BiH, Apelacioni sud BiH izrekao je pravosnažnu kaznu: godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političkih funkcija. Sve zbog toga što nije poštovao odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta. Štaviše, samog Schmidta smatra nelegitimnim.

U zatvor Dodik, najvjerovatnije, neće morati da ide – kaznu može otkupiti novčano. Međutim, veliko je pitanje da li će uspjeti da ostane na funkciji predsjednika, kao što tvrdi da hoće. Ako se ne povuče, očekuju se sve veći pritisci Evropske unije na RS, a moguće i Sjedinjenih Američkih Država, koje su ga već odavno stavile na listu sankcionisanih.

Dodik traži hitnu podršku od Rusije, i gotovo je sigurno da će je dobiti od Vladimira Putina, kao i od „bratske Srbije“, odnosno njenog predsjednika Aleksandra Vučića. Međutim, u Banjoj Luci postoji bojazan da bi Dodik mogao proći kao Radovan Karadžić sa Slobodanom Miloševićem – jer Aleksandar Vučić ne djeluje kao političar koji bi sebe izlagao opasnosti da bi spasio nekog drugog.

Podsjećanje je važno: Vučić je lako uklonio i Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića kada su prestali da se uklapaju u njegove političke planove.

Ne priznaje odluku suda

Nakon presude, Dodik je izjavio da se radi o političkoj odluci i da on ne priznaje krivično djelo „koje mu je nametnuo visoki predstavnik Christian Schmidt“.

Rekao je i: „Biću tu gdje sam i za šest godina, ali se nadam da tada Bosna i Hercegovina više neće postojati.“

Dodao je da će nastaviti da obavlja svoje predsjedničke dužnosti sve dok Narodna skupština Republike Srpske ne odluči hoće li RS prihvatiti da na ovaj način izgubi predsjednika.

„Srpska mora odbaciti ovakvu odluku bosanskog Vrhovnog suda, koji je zapravo neustavan jer nije u skladu s Dejtonskim sporazumom, a odluku su donijele nesrpske sudije“, izjavio je Dodik.

Poručio je i: „Dok sam ja predsjednik, neću dozvoliti održavanje vanrednih izbora za predsjednika na teritoriji Republike Srpske.“ Pozvao je svoje saradnike da ga u tome podrže i da prekinu svaki kontakt sa Sarajevom i „zlonamjernim strancima“.

„Narod ne treba da se plaši“, dodao je, „jer neće pući nijedna puška.“

Ipak, mnoge njegove prkosne riječi nisu djelovale ubjedljivo – Dodikova neverbalna komunikacija bila je u suprotnosti s odlučnošću u govoru. Nije to bio onaj isti samouvjereni Dodik s promotivnih događaja o „srpskom svetu“ i zaboravljenom Vučićevom „Pokretu za narod i državu“.

Kao iskusan političar, Dodik je svjestan kakav bi pritisak mogao uslijediti ako, uprkos svemu, ne posluša Zapad. U tom slučaju prijeti mu zatvor – ili bijeg u zemlju koja ne izručuje osumnjičene.

I koliko god postojanje visokog predstavnika u BiH trideset godina nakon rata djelovalo apsurdno ili bizarno, taj predstavnik i dalje simbolizuje autoritet Zapada. Suprotstavljanje njemu znači i suprotstavljanje Evropskoj uniji i SAD-u – institucijama koje su tu funkciju i stvorile. Dodik se, prema svemu sudeći, preračunao kada je napao, kako kaže, „beznačajnog“ Schmidta – time je dao povod onima koji su dugo čekali priliku da ga uklone.

Upozorenje Evropske unije

Evropska komesarka za proširenje, Marta Kos, odmah nakon izricanja presude poručila je da vlasti u Banjoj Luci moraju bez odlaganja provesti obavezujuću presudu suda.

Evropska unija je izjavila da se pravosnažna presuda Dodiku mora poštovati, te pozvala sve strane da priznaju nezavisnost i nepristrasnost Suda BiH.

Da je to tako, potvrđuje i profesor ustavnog prava iz Banje Luke, Milan Blagojević: „Po Krivičnom zakonu BiH, kao i po Izbornom zakonu BiH, Dodiku je nakon pravosnažne presude prestao mandat predsjednika Republike Srpske.“

RS je entitet u okviru BiH, pa za nju važe svi zakoni BiH. A Srbija priznaje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

„Do posljednje kapi krvi“

Podrška Dodiku brzo je stigla iz Budimpešte. Mađarski premijer Viktor Orban poručio je da je došlo „vrijeme da svi poštuju odluku naroda Republike Srpske koji je izabrao Dodika za predsjednika“.

„U demokratiji nema mjesta legalnom lovu na vještice“, izjavio je Orban – izjava koja zvuči cinično s obzirom na autoritarne metode koje koristi kod kuće.

Kratko se oglasio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, a opširnije se očekuje nakon hitne sjednice Savjeta za nacionalnu bezbjednost, koju je zakazao za subotu.

„Dok dišem i dok kap krvi teče mojim venama neću dozvoliti da iz mojih usta izađe pohvalna riječ o presudi donesenoj na osnovu verbalnog delikta protiv predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika“, izjavio je Vučić tokom posjete Žitorađi.

Dodao je i: „Ni pod kakvim pritiskom neću izdati svoja uvjerenja“, te da je reakcija EU „sramotna“.

No, treba primijetiti da Vučić nije rekao da ne priznaje presudu Apelacionog suda BiH, niti da će konkretno pomoći Dodiku da ostane na funkciji predsjednika RS. Vučić je iskusan političar koji dobro zna šta se dešava s političarima koje Zapad označi kao remetilački faktor.

Dovoljno je da pogleda primjer Sjeverne Makedonije, a sada i Republike Srpske. Dodik je godinama ignorisao upozorenja iz Brisela i Berlina, ali mu je sada crveni tepih uklonjen. I Vučić se godinama oglušuje o poruke sa Zapada, koje mu spočitavaju da njegova unutrašnja, regionalna i vanjska politika odskaču od evropskih standarda.

Ko je sljedeći?

Na režimskim medijima, poput TV Informera, pojavljuju se strahovi da bi i neko srpsko tužilaštvo, ohrabreno Zapadom, moglo podići optužnicu protiv Vučića za kršenje Ustava i druge prekršaje, a da se ni Ustavni sud Srbije više neće praviti slijep.

Za režimske medije su i presuda Dodiku 1. avgusta, i obilježavanje devet mjeseci od tragedije u Novom Sadu, i posjeta Grete Thunberg Srbiji, sve dio jedne koordinisane akcije stranih obavještajnih službi – „obojene revolucije“ sa ciljem da sruše Vučića i Srbiju. Za njih su Vučić i Srbija jedno te isto.

Sve u svemu, Aleksandar Vučić ima, kada je riječ o Republici Srpskoj, dvije opcije – i nijedna mu se ne dopada: ili da se potpuno prikloni Putinovoj orbiti, ili da pusti Milorada Dodika niz vodu.

A „blokadera-terorista“, kako ga nazivaju njegovi kritičari, nikako da se riješi – čak su mu se i neki tužioci i sudije otrgli kontroli.