Sastanak europskih lidera, Volodimira Zelenskog i Donalda Trumpa u Washingtonu bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević opisuje kao "europsko poklonstvo američkom predsjedniku". Ton je, kaže, svakako bio ugodniji nego u veljači, kad se Trumpova administracija drvljem i kamenjem obrušila na Zelenskog, ali "ishodi za ukrajinskog predsjednika nisu ništa povoljniji" nego tada.

Prema njegovu tumačenju, europski lideri i glavni tajnik NATO-a u Washington su došli prvenstveno da bi spriječili ponavljanje tadašnjeg diplomatskog skandala. "Njihova je zadaća bila uvjeriti Zelenskog da se pomiri s činjenicom da rat neće završiti pobjedom Ukrajine", kaže Kovačević. Rezultat takvog pritiska, međutim, za Ukrajinu je porazan: Kijev dobiva neodređena sigurnosna jamstva, a zauzvrat mora biti spreman na teritorijalne ustupke.

Zelenski u javnim nastupima nakon sastanka nije spominjao predaju teritorija, ali jest govorio o mapama koje je s Trumpom pregledavao. "To može značiti da je nevoljko pristao na nepovoljno rješenje, i to pod pritiskom europskih saveznika", smatra Kovačević.

PONUDA SAD-a

Ponuda Sjedinjenih Država da Ukrajini osiguraju zaštitu nalik na članak 5. NATO-a, a bez formalnog članstva, vidi se kao važan iskorak. No stručnjak podsjeća na Budimpeštansku deklaraciju iz 1994., čija su jamstva propala. "Razlika je što ovaj put i Moskva načelno pristaje da Ukrajina dobije zapadna sigurnosna jamstva. To je najveći ustupak koji je Vladimir Putin učinio Trumpu", ističe on.

Prema Kovačeviću, takva spremnost Rusije na kompromis proizlazi iz spoznaje da Kremlj ne može slomiti Ukrajinu na bojištu. "Putin nije apsolutni gospodar situacije. Shvatio je da Rusija ne može natjerati Ukrajinu na kapitulaciju, pa je zato spreman na pregovore, a pregovori uključuju ustupke i kompromise", kaže.

Na pitanje može li se Putinu vjerovati, Kovačević odgovara da je to zapravo "uobičajeni zapadni diskurs", to stalno ponavljanje tvrdnje da Rusija nikad nije bila spremna za pregovore. "Tko je prekršio sporazum iz Minska? Tko je onemogućio dogovor u Istanbulu 2022.? Zapad", podsjeća.

Ističe da je Rusija u više navrata bila spremna pregovarati, ali su upravo zapadni lideri uvjeravali Kijev da ne pristane na pregovore. "Mogli smo jučer čuti tezu da je predsjednik Trump konačno uspio prisiliti Putina da sjedne za pregovarački stol. Pa nije li 2015. Putin pregovarao s Merkel, Hollandeom i Cameronom? Nisu li ukrajinska i ruska delegacija pregovarale u Istanbulu? Tko je inzistirao da ti pregovori ne dovedu do rezultata i da se ne provede? Zapad! 2014. je postignut sporazum između Janukoviča i opozicije o mirnoj predaji vlasti. Pa tko je minirao provedbu tog sporazuma? Sjedinjene Američke Države. Istina je da je Rusija inzistirala na nekim preduvjetima za mogućnost pregovora. Ali tko je rekao da se s Rusijom ne pregovara? Američki predsjednik Biden. Tko je došao u Kijev 2022. godine upozoriti Zelenskog da ne smije pregovarati s Putinom? Premijer Johnson", oštro komentira Kovačević pa dodaje: "Dakle, može li se Putinu vjerovati? Naravno da ne. Ali isto tako ne može se vjerovati ni onima koji su stvorili ovu bezizlaznu situaciju u odnosima između Rusije i Ukrajine."

Na sastanku u Washingtonu nije otvoreno ključno pitanje razmjene teritorija, iako je Donald Trump dao naslutiti da bi se buduće granice mogle definirati prema trenutačnim linijama fronta. "Za Ukrajinu je to loša vijest jer želi uspostaviti svoj ustavnopravni poredak na cijelom teritoriju dok je poruka Trumpove administracije da to nije moguće. Ako to žele ostvariti, morat će nastaviti rat s Rusijom", tumači Kovačević.

Na pitanje na što bi Volodimir Zelenski uopće mogao pristati, odgovara da će sadržaj eventualnih daljnjih pregovora vjerojatno biti četiri pokrajine - Doneck, Luhansk, Zaporižja i Herson. Što se tiče toga kako bi mogla izgledati američka sigurnosna jamstva, Kovačević podsjeća da je Rusija napad na Ukrajinu pravdala širenjem NATO-a na svoje granice. "Rusija ne može biti zadovoljna jačanjem vojne prisutnosti NATO-a u svojem susjedstvu. Zato inzistira na normalizaciji odnosa s SAD-om, a čini se da je Trump na to spreman. Europske članice NATO-a, premda same ne mogu ništa protiv Rusije, neprestano prijete i time samo povećavaju napetosti." Prema njegovu mišljenju, Trumpov je pristup pragmatičniji jer smiruje situaciju dok europska retorika djeluje suprotno.

EVROPA DJELUJE IZGUBLJENO

Europa, dodaje, u cijeloj priči izgleda izgubljeno. "Europske države ponašale su se kao razmažena djeca. Razvijale su ratnu retoriku, a istodobno su znale da se bez američke pomoći ne mogu ni obraniti. Tražile su od SAD-a da ostvaruje njihove ciljeve. Trump im sada poručuje: Imate svoje ciljeve, pa ih sami i ostvarite. Ili nam platite da vam pomognemo. On ne pristaje na igru u kojoj Europa definira ciljeve, a Amerika ih provodi."

Kako bi pregovori mogli završiti? Kovačević procjenjuje da je sve još uvijek vrlo neizvjesno. "Pitanje je može li Zelenski uopće politički preživjeti ako pristane na teritorijalne ustupke. I za Putina bi povlačenje iz okupiranih područja bilo golem problem jer je ustav Ruske Federacije izmijenjen tako da te četiri pokrajine pripadaju Rusiji. Dakle, i Rusija i Ukrajina morale bi mijenjati ustave. To je teško provedivo, a teret je u ovom trenutku znatno veći na leđima predsjednika Zelenskog", kaže Kovačević pa dodaje: "Kao što je za Ukrajinu bolno pitanje teritorija, tako je i za Rusiju bolno priznati neuspjeh svoje misije. Pregovori neće biti laki. A ako u njima i sudjeluju europski lideri, oni će biti marginalni. Jer ih je do te uloge dovela vlastita politička nezrelost i neodgovornost."

Zaključuje da je washingtonski sastanak bio jasna potvrda američke dominacije i dokaz da je Europa spremna podrediti vlastite stavove da bi udobrovoljila američkog predsjednika: "Europa je platila cijenu svoje političke neodgovornosti. Jučerašnji sastanak bio je europsko poklonstvo Trumpu."

(Jutarnji list)