Francuska se suočava s jednom od najvećih političkih i budžetskih kriza u posljednjih nekoliko desetljeća. Premijer François Bayrou priprema se za ključno glasanje o povjerenju u parlamentu 8. rujna, dok masovni prosvjedi, oporba i financijska tržišta vrše pritisak na manjinsku vladu. Ova kombinacija političke nestabilnosti i ekonomskog pritiska podsjeća na krizu iz 1930-ih godina i mogla bi imati dugoročne posljedice po stabilnost države.

Budžetska kriza: Štednja koja dijeli zemlju

Vlada premijera Bayroua predložila je proračun koji predviđa uštede od 44 milijarde eura i ukidanje dvaju državnih praznika. Cilj je smanjenje deficita na 4,6 posto bruto domaćeg proizvoda kako bi se ispunili kriteriji Europske unije i umanjila zabrinutost financijskih tržišta.

Ministar financija Éric Lombard izjavio je da bi u suprotnom mogla uslijediti intervencija Međunarodnog monetarnog fonda. “Naša je odgovornost sačuvati povjerenje tržišta. Kretanje u pravom smjeru je ključno”, rekao je Lombard, ističući da Francuska već sada troši više na kamate nego Italija. Dodao je kako plan „pravedne štednje“ zahtijeva da najbogatiji doprinesu najviše, kako bi se teret pravedno rasporedio.

Oporba, međutim, tvrdi da predložene mjere nisu pravedne i da ne rješavaju osnovne probleme. Socijalisti, zeleni i ekstremna ljevica kritizirali su Bayrouov pristup, dok Nacionalni savez Marine Le Pen otvoreno poziva na nove izbore.

Politička scena: Premijer na tankoj liniji

Bayrou vodi manjinsku vladu, što znači da svaki zakon, uključujući proračun, ovisi o kompromisu s oporbenim strankama. Tri velika bloka – krajnje desni Nacionalni savez, centar koji podržava Emmanuela Macrona, te ljevica – pokazuju minimalnu spremnost na suradnju.

Jean-Luc Mélenchon, vođa „Nepokorene Francuske“, pozvao je sindikate da podrže masovne prosvjede 10. rujna i organiziraju opći štrajk. U radijskom intervjuu izjavio je: “Ne možemo pregovarati s ovom administracijom. Macron mora biti opozvan.”

Kritike dolaze i s konzervativne strane. Bivši čelnik Republikanske stranke Jean-François Copé izjavio je da bi predsjednik Macron trebao razmotriti ostavku, podsjećajući na odlazak generala Charlesa de Gaullea 1969. godine nakon neuspjelog referenduma o ustavnim reformama.

Ako Bayrou ne osigura većinu u parlamentu, predsjednik Macron suočit će se s teškim izborima: imenovanje novog premijera, formiranje ekspertske vlade ili raspisivanje parlamentarnih i predsjedničkih izbora prije isteka mandata. Svaka od tih opcija nosi ozbiljne rizike za političku stabilnost i Macronov politički kapital.

Prosvjedi 10. rujna: Narod protiv politike štednje

Pokret za „nacionalnu blokadu“ 10. rujna, koji okuplja anonimne aktiviste i različite političke frakcije, dobiva sve veću podršku javnosti. Prema anketi “Toluna Harris Interactive”, dvije trećine ispitanika podržava prosvjede, uključujući birače s lijevog i desnog spektra.

Ovaj pokret se već uspoređuje s „Žutim prslucima“ iz 2018–2019, čija je mobilizacija krenula iz Facebook grupa i prerasla u masovne demonstracije diljem zemlje. Mélenchon i njegov pokret planiraju parlamentarnu inicijativu za opoziv Macrona, iako se očekuje da neće biti uspješna.

Sindikat CGT pozvao je svoje članove na štrajk gdje god je to moguće, dok su i drugi sindikati iskazali podršku prosvjedima. Građani su, prema izvješćima, izrazili ogorčenost zbog smanjenja socijalnih davanja i ukidanja praznika, što dodatno povećava rizik od masovnih nemira.

Povijesni kontekst: Francuska 1932–1933.

Današnja kriza podsjeća na razdoblje iz 1930-ih godina, kada je Francuska bila teško pogođena svjetskom ekonomskom krizom. Između 1932. i 1933. godine zemlja je imala čak šest premijera u samo jednoj godini, što je izazvalo političku paralizu.

Glavni kamen spoticanja bio je – proračun. Nijedna mjera, bilo povećanje poreza, smanjenje rashoda ili posebni fiskalni planovi, nije mogla osigurati većinu u parlamentu. Kao rezultat, povjerenje građana u demokratski sustav ozbiljno je narušeno.

Danas, Francuska je zadužena s više od 3.000 milijardi eura, a troškovi kamata gutaju desetke milijardi godišnje. Financijska tržišta pomno prate poteze vlade, a pad vrijednosti dionica i rast kamata na državne obveznice signaliziraju duboku zabrinutost.

Reakcije političkih blokova i sindikata

• Krajnja desnica (Nacionalni savez): poziva na prijevremene izbore, povećanje ulaganja u policiju i vojsku te jačanje kupovne moći putem dodatnog zaduživanja.

• Ekstremna ljevica (Nepokorena Francuska): planira opći štrajk i inicijativu za opoziv predsjednika Macrona.

• Zeleni, socijalisti i komunisti: odbijaju podržati Bayrouov proračun i predlažu alternativna rješenja s većim fiskalnim opterećenjem za najbogatije.

• Sindikati (CGT i drugi): pozivaju na masovne štrajkove i ulične prosvjede.

• Konzervativci: izražavaju zabrinutost da bi stroge mjere štednje mogle dodatno pogoditi srednji sloj i dodatno osnažiti oporbu.

Financijski pritisak: Tržišta i međunarodni zahtjevi

Investitori i financijska tržišta već negativno reagiraju na Bayrouove prijedloge. Kamatne stope na francuske državne obveznice nadmašile su čak i one grčke, što pokazuje nepovjerenje u francusku fiskalnu politiku. Bez jasnog i vjerodostojnog plana za konsolidaciju javnih financija, Francuska bi mogla izgubiti svoj kreditni rejting.

Europska unija i Bruxelles također vrše pritisak na Francusku da provede fiskalnu disciplinu, dok Međunarodni monetarni fond nadzire financijsku stabilnost zemlje i upozorava na moguće posljedice neuspjeha.

Ključan mjesec za Francusku

Francuska se nalazi usred složene kombinacije političke, ekonomske i društvene krize. Premijer Bayrou riskira politički opstanak na glasanju o povjerenju, predsjednik Macron mora donositi teške odluke, a građani i sindikati pripremaju se za veliki dan otpora – 10. rujna.

Povijesne paralele s krizom iz 1930-ih, rastuća zaduženost, sve veće kamate i ogorčenost naroda stvaraju uvjete u kojima svaki pogrešan korak može imati duboke posljedice. Francuska je na testu svoje političke i financijske stabilnosti, a nadolazeći tjedni pokazat će može li vlada sačuvati povjerenje parlamenta, tržišta i – najvažnije – svojih građana.