Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila je Zakon o dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost, čime je prvi put definisan povrat PDV-a na kupovinu prve nekretnine. Ova mjera, koju su krajem prošle godine podržali Predstavnički dom, a zatim i Dom naroda na hitnoj sjednici u aprilu, predstavlja značajan korak ka olakšavanju stambenog pitanja za građane, posebno mlade porodice.

Prema Zakonu, Uprava za indirektno oporezivanje (UIO) bila je obavezna da donese podzakonske akte kojima se precizno uređuju kriterijum za ostvarivanje prava na povrat — uključujući maksimalan iznos povrata, površinu i cijenu stana, minimalni rok u kojem stan ne smije biti prodat, kao i status članova domaćinstva i nadležnih institucija za verifikaciju statusa kupca.

S obzirom na to da PDV u BiH iznosi 17% ukupne vrijednosti nekretnine, povrat tog iznosa bi mogao značajno da rastereti budžet kupaca i učiniti vlasništvo nad prvom nekretninom dostupnijim u vremenu kada cijene kvadrata rastu daleko brže od prosječnih plata.

Mjera povrata PDV-a na prvu nekretninu mogla bi pokrenuti tržište, pomoći građanima i podstaći novu gradnju – ali sve zavisi od efikasnosti provođenja.

Povodom objave nacrta Pravilnika o povratu PDV-a za kupovinu prve nekretnine u BiH, za Forbes je govorio Maho Taso, potpredsjednik Udruženja posrednika u prometu nekretnina pri Privrednoj komori FBiH. Prema njegovim riječima, ova mjera je značajan iskorak, ali nosi i niz izazova u implementaciji.

„Ne postoji starosna granica, što je jako važno. Ključni uslov je da osoba nije imala uknjiženu nekretninu u posljednjih deset godina, a mora biti državljanin BiH sa prijavljenim boravištem,“ objašnjava Taso.

Ko ima pravo na povrat?

Kako zakon predviđa, povrat PDV-a se odnosi na kupce prve nekretnine, površine do 40 kvadratnih metara, uz dodatnih 15 kvadrata po članu domaćinstva. Maksimalan iznos povrata je 25.500 KM, a ukupna vrijednost nekretnine ne smije prelaziti 165.000 KM.

„Ova brojka nije nasumična. Rađena je analiza prosječnih cijena novogradnje u BiH u proteklih godinu dana. Na osnovu toga su došli do tih limita,“ navodi Taso.

Mnogi građani strahuju od komplikovane papirologije, ali Taso poručuje da to ne bi trebao biti problem.

„Mi smo ovdje šampioni u dobavljanju papira. Dokumentacija koja se traži za ovu mjeru je standardna i relativno brzo se pribavlja,“ kaže on, ali upozorava da UIO BiH mora ostati rigorozna kako bi spriječila malverzacije.

„Ovo su sredstva iz budžeta, radi se o milionima maraka. Važno je da se jasno definišu kriterijumi i da se vrše naknadne kontrole – jer će sigurno biti pokušaja zloupotreba,“ upozorava Taso.

Uticaj na tržište

Ova mjera bi mogla imati pozitivan uticaj na tržište nekretnina, posebno u manjim sredinama, gdje je kvadrat novogradnje značajno jeftiniji nego u Sarajevu ili Banjaluci.

„U Sarajevu kvadrat novogradnje ide i do 7.000 KM. Ljudi u manjim gradovima će moći da kupe više kvadrata za isti iznos. To će pokrenuti tržište, ali i gradnju,“ smatra Taso.

Ipak, dodaje da bez ozbiljne infrastrukture i urbanog planiranja, građani neće moći kvalitetno da žive u novim naseljima.

„Ne mogu svi živjeti u centru grada. Ako država želi da razvijanova naselja, država mora imati infrastrukturu. Ljudi su spremni da idu dalje od centra, jer nova gradnja nudi sav neophodan sadržaj, škole i vrtiće,“ ističe on.

Starogradnja vs. novogradnja

Na pitanje hoće li starija gradnja izgubiti na vrijednosti, Taso odgovara.

„Starogradnja nikada ne može konkurisati novogradnji po pitanju standarda,“ kaže Taso.

Dodaje i da je u Republici Srpskoj prodaja novogradnje aktivnija – od oko 4.000 stanova godišnje, čak 75% se proda u Srpskoj, što ukazuje na razlike u cijeni i dostupnosti. Jedino što može značajno sniziti cijene je prekomjerna izgradnja, a to trenutno nije slučaj, zaključuje Taso za Forbes BiH.

(Forbes)