Piše: Pavle Pavlović

Kakva su ovo vremena došla?! Pozovu te u glanc novu vikendicu. Pred ulaznim vratima dočeka sjajni mercedes i perivoji najljepšeg cvijeća. Iza tamno zelene žive ograde nebesko plavetnilo bazena.

A, iza reda luksuznih ligeštula i krošnji palmi pukao pogled na sunčani Hvar. Čini ti se kao da si na Havajima, Sejšelima, u blještavilu neprimjernom Balkanu i našim džepovima. I umjesto da se opijen bogatstvom što te okružuje diviš svakom segmentu holivudske slike, ti zastaneš začaran pred najobičnijom pekom, što je grle razigrani plamenovi u poslijepodnevu nekog dana posljednjeg ljeta.

Uh, ovo je super! Je li poklopac od gusa? Kakva je tepsija, gdje su kovali poklopac? Zasipaš domaćina što, kao paun važno na jedinstvenoj izložbi njegove moći, vodi od jednog do drugog dragulja obiteljskog gnijezda, koji najbolje ilustruju da se nije uzalud klanjalo i ulizivalo božanstvima nacionalnim. Strelja te oštri pogled sa neskrivenim čuđenjem kako si u raju Jadrana mogao da pitaš takve gluposti. U trenu domaćin zaključuje s kakvim primitivnim papkom posla ima. Ali ja nastavljam sa svojom igrom. Pun mi je kofer ovih novih tajkuna što cvjetaju i orgazme doživljavaju dok plebs, obična radnička sirotinja ponekada zaluta na imanja elite sadašnjeg drp kapitalizma u svih šest republika bivše zemlje.

Radosno poskakujem oko vrelog sača, s rafalima znatiželjnih pitanja nekog dječaka, a ne matorog sijedog brka. Vidim da često koristite ovu peku. Da li ložite samo drva ili i drveni ćumur. Čujem usiljeni odgovor da ide sa kombinacijom drva i uglja. Super, samo nemojte koristiti brikete. To je smrt za peku. Lupam što mi padne na pamet. Tajkun se jedva suzdržava da me ne pošalje znate već gdje. Da li mogu da uslikam sač? Pogleda me još jednom začuđeno i potiho kazuje imate ovdje još zanimljivijih, ljepših stvari. A, što vas toliko zanima obični, stari sač? Uzbuđeno odgovaram samo peka donosi toplinu, romantiku, merak u akšame. Samo njen miris vraća u djetinjstvo i dane za koje ste mislili da su zauvijek prošli. Kad čujete kako cvrči ispod poklopca znate da se rađa novi najljepši poklon za naša usta, stomake, ukuse.

Nego, može li viski sa ledom ili hladni šampanjac, sa sve manje ljubaznosti prekida me već izludjeli tajkunčić.
Hvala, sad bi najbolje legla jedna mehka i nekakva visočka stelja od zarebnice. Jer, znate kada peče peka ja sam gladan do vijeka. Oprostite zvoni telefon. Više se nije vratio, a i ja nisam dočekao da podignu poklopac peke. Izgubio sam apetit već na samo ulasku u ovaj lažni sjaj uspješnih divljih kapitalista našeg podneblja.

Mislim super nam je ko nam je krema društva. Čuj viski s ledom i hladan šampanjac?! A, da ne bi rata i ovih sve oštrijih nacionalističkih podjela ne bi imao ni za brlje. Sjećam ga se kada je bio u nekoj partijskoj komisiji SK što mi je uvalila posljednju opomenu pred isključenje, jer sam napao nekog opštinskog predsjednika. Znam da me zna, ali ne znam što li me pozva na morski parti, kao one zapadne hadžije, lovari. Vidio u filmovima pa hoće da igra tajkuna, a papak sa dna kace. Od bolesnog komuniste posto još bolesniji nacionalista.

I to, bogami, majstorski naplaćuje. Gotovo svake godine ima po jedno novo preduzeće, firmu. Ali, ne zna papak da viski sa ledom i hladni šampanjac ni u ludilu ne idu sa pekom što je mamila mirisima. Nisam je probao i time se ponosim.. Bio sam jači od apetita, što me, zbog onog ispod gusanog poklopca na razigranoj vatri, umalo nije pobijedio.

Ma, nećete lopovski lovari, poslijeratni beskrupulozni pljačkaši narodne imovine meni glumiti jet set. Ufurani u kobajagi ugledne pripadnike neke samoformirane više kaste u sve podijeljenijem i siromašnijem bh. društvu. A, da ne znate šta s čim ide.

Čuj viski s ledom i hladan šampanjac sa sačem. A, ljakase…

Zato - No pasaran, papanski tajkuni!