Bivpi ministar odbrane samoproglašene "Republike Herceg-Bosne" Bruno Stojić, kojega je Haaški sud osudio zbog ratnih zločina, ipak je sinoć stigao zrakoplovom u Zagreb nakon što je s austrijskim vlastima razriješen prijepor oko odlaska, doznaje se iz izvora bliskih njegovoj obitelji.

Stojić je jučer pušten na prijevremenu slobodu nakon što je u austrijskom zatvoru u Grazu odslužio dvije trećine kazne od ukupno 20 godina na koliko je osuđen.

U Beču ga zaustavila policija

Njegov dolazak u Hrvatsku bio je nakratko doveden u pitanje nakon što ga je u Beču zaustavila austrijska policija, zbog navodnog administrativnog propusta - odlazak iz zemlje nije bio najavljen 24 sata unaprijed. Zbog toga je Stojić morao napustiti popodnevni let i čekati sljedeći raspoloživi zrakoplov.

Prema informacijama iz obitelji, Stojić je uspio otputovati kasnijim letom i sinoć oko 22 sata sletio je u Zagreb, gdje su ga dočekali bliski članovi obitelji i prijatelji.

Za što je osuđen?

Stojića je zajedno s još petoricom vojnih i političkih dužnosnika Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju u Haagu 2017. godine osudio na ukupno 111 godina zatvora zbog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu. Tom presudom je utvrđeno da je hercegbosanska šestorka sudjelovala u etničkom čišćenju Bošnjaka i pokušaju pripajanja dijela Bosne i Hercegovine Hrvatskoj, za što se povezivalo i predsjednika Hrvatske Franju Tuđmana, ministra odbrane RH Gojka Šuška i načelnika Glavnog stožera generala HV-a Janka Bobetka. 

Nakon puštanja Stojića u zatvoru je od šestorice dužnosnika ostao još jedino Jadranko Prlić, nekadašnji premijer takozvane "Herceg-Bosne", koji izdržava kaznu od 25 godina.

Ovo je bio treći zahtjev Stojićeve odbrane upućen Međunarodnom mehanizmu za kaznene sudove u Haagu za njegovo prijevremeno puštanje, jer prva dva nisu bila odobrena.

Prije trije godine u decembru, osuđeni ratni zločinac Bruno Stojić priznao je UZP i opsadu Mostara, te odgovornost za sva ostala djela ratnog zločina koja su navedena u haškoj presudi.

Uz zahtjev upućen Sudu za prijevremeno puštanje na slobodu u pismu, koje je tada osuđeni Stojić zatražio da bude javni dodatak, izvinio se svim žrtvama i njihovim porodicama za ono što je uradio i izrazio "najiskrenije žaljenje za užasne kriminalne radnje koje je počinio".

"Ubistvo civila i pripadnika Armije RBiH, silovanja, zatočenje i sistemsko i prinudno protjerivanje Bošnjaka..."

"Da bi se izbjeglo bilo kakva dvojba, ja sam potpuno pravično osuđen za takve zločine jer se moja presuda temelji na mojim radnjama i na onome što sam ja učinio. Možda mi je trebalo neko vrijeme da to u potpunosti prihvatim, ali sada to zasigurno prihvaćam upravo na takav način", navodi u pismu Stojić, te posebno naglaša da "ne može biti nikakve dvojbe niti negiranja od bilo koga da su moji zločini veoma teški za koje nema apsolutno nikakve isprike niti opravdanja".

"Bez obzira na težinu tih zločina, kao i činjenicu da Vam je zasigurno poznato za šta sam sve, potpuno ispravno proglašen krivim, želim, također pokazati sa se moje javno i istinsko kajanje zbog toga što sam učinio i čega sam bio dio, odnosi na ubistvo i civila i pripadnika Armije RBiH, silovanja, zatočenje i sistemsko i prinudno protjerivanje Bošnjaka/Muslimana uključujući djecu, žene i starije, uništavanje njihove imovine, sistemsko i prinudno protjerivanje. Nadalje, odnosi se i na opsadu Mostara i patnje koju je takva opsada proizvela na bošnjačko/muslimansko stanovništvo uključujući granatiranja, snajpersku vatru i oskudicu hrane i vode i ometanje dostavljanja humanitarne pomoći. Ne umanjujući težinu bilo kojeg od ovih zločina želim iskazati i kajanje zbog zločina počinjenih u zatočeničkim centrima i zatvorima u Ljubuškom, Heliodromu, Gabeli i Dretelju, naveo je Stojić.

Stojić se u haškom pritvoru nalazio od 2004. godine. Kaznu zatvora od 20 godina služio u Austriji.

Kako je kazala njegova advokatica Senka Nožica, Stojić bi iz zatvora u Grazu trebao otputovati u Zagreb.

U pismu od decembra 2022. godine, Bruno Stojić je izrazio kajanje na sve ono što se spominje u presudi Pretresnog i Žalbenog vijeća i što je rezultat UZP-a kao i njegove značajne uloge u tome.

"Bio sam jedan od najvažnijih članova UZP-a"

"Potpuno sam svjestan da sam bio jedan od najvažnijih članova UZP-a, budući da sam imao kontrolu nad HVO-om i vojnom policijom i bio spona između HVO-a i Vlade HZHB. Nepitino je stoga da sam imao jednu od važnih uloga u počinjenju zločina s obzirom na funkcije i ovlaštenja koja sam imao za vrijeme rata. Moja osobna odgovornost je neupitna.... Koncept udruženog zločinačkog poduhvata mi možda i nije bio jasan u pravnom smislu, ali sam sada potpuno svjestan šta on zapravo znači i šta je bio. Kao svoju najveću grešku smatram što sam bio dio takvog udruženog zločinačkog poduhvata koji se nigdje i nikad više ne bi smio dogoditi", naveo je Stojić u tom pismu.

Bivši ministar odbrane u tzv. Herceg-Bosni, Stojić je u novembru 2017. s petoricom bivših zvaničnika takozvane Herceg-Bosne osuđen na ukupno 111 godina zatvora za zločine počinjene u BiH.

Jadranko Prlić, bivši predsjednik Vlade Herceg-Bosne, osuđen je na 25 godina zatvora, dok su po 20 godina dobili Stojić te bivši načelnici Glavnog štaba Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Slobodan Praljak i Milivoj Petković. Bivši komandant Vojne policije i ministar policije Valentin Ćorić je osuđen na 16 godina, a predsjednik Komisije za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić na deset godina zatvora. Tokom izricanja presude, Praljak je popio tečnost, poslije čega je prebačen u bolnicu u Haagu, gdje je kasnije preminuo.

(SB)