Adolf Hitler trebao je svoje najintimnije tajne ponijeti sa sobom u grob. Nakon njegova samoubistva u berlinskom bunkeru u travnju 1945., njegovi su suradnici slijedili posljednje zapovijedi: tijelo je trebalo spaliti kako ga neprijatelji ne bi mogli dohvatiti. Polili su ga benzinom i zapalili.

No ono što Führer nije mogao predvidjeti bilo je otkriće strukture DNK  i upornost stručnjakinje za forenzičku genetiku, profesorice Turi King, te ekipe britanskog Channel 4, koji gotovo osam desetljeća kasnije predstavljaju dvodijelni “svjetski ekskluziv” dokumentarac "Hitler’s DNA: Blueprint of a Dictator", piše britanski The Telegraph, a prenose brojni svjetski mediji.

Iz DNK moguće je izračunati poligenske rezultate, odnosno procijeniti genetske markere.

Najzvučniji rezultat, kako tvrdi istraživanje, je da je Hitler imao bris u dijelu DNK koji snažno utječe na protein ključan za razvoj spolnih organa.

King, rođena u Kanadi, kaže da joj je – živeći u Velikoj Britaniji – bilo nemoguće izbjeći staru ratnu propagandnu rugalicu "Hitler Has Only Got One Ball."

Naime, godine 2015. pronađen je medicinski zapis iz 1923. koji navodi da je Hitler imao nespušten desni testis. DNK analiza sada daje određenu težinu toj tvrdnji, jer je mutacija u genu PROK2 snažno povezana s Kallmannovim sindromom, poremećajem koji može uzrokovati da se jedan ili oba testisa ne spuste normalno.

Kallmannov sindrom povezan je i s nižom razinom testosterona, smanjenim seksualnim nagonom i, u nekim slučajevima, mikropenisom. Dokumentarac se značajnim dijelom bavi Hitlerovom opsesijom svojom polunećakinjom te raspravama o “tragovima seksualne aktivnosti” — ili njihovoj potpunoj odsutnosti — na njegovoj posteljini.

Drugi poligenski rezultat pokazuje da je Hitlerova genetska sklonost antisocijalnom ponašanju — odnosno mjerama psihopatskih tendencija — u gornjih 10 posto populacije.

Hitlerova dijagnoza

Razni istraživači godinama su pokušavali postaviti psihijatrijsku dijagnozu Hitleru. Irski psihijatar, profesor Michael Fitzgerald kaže da je još prije dvadeset godina bio “apsolutno uvjeren da je Hitler imao cijeli niz neurorazvojnih poremećaja”.

Hitlerov rezultat za ADHD bio je “iznad prosjeka”, kao i rezultat za autizam. To potvrđuju i dokumenti poput školskih svjedodžbi, tvrdi Fitzgerald.

“Vrlo je upečatljivo koliko je traumatično Hitlerovo djetinjstvo bilo,” kaže Kay, autor knjige “Empire of Destruction: A History of Nazi Mass Killing“.

“Izgubio je četvero od petero braće i sestara te oba roditelja prije 18. godine. Mislim da su ti događaji jednako presudni u oblikovanju Hitlera kao osobe koliko i njegova genetika.”

No, spomenuti dokumentarac špekulira i s tvrdnjama oko kojih je, primjerice, Turi King vrlo oprezna. Jedna od njih tiče se stanovite Aloisije Veit, navodno Hitlerove rođakinje u drugom koljenu, koja je poslana u plinske komore nakon dijagnoze shizofrenije. “To bi moglo imati implikacije i za razumijevanje Hitlerova mentalnog stanja,” kaže narator, “jer se shizofrenija javlja u obiteljima.”

No, valja reći, gotovo svako obiteljsko stablo može otkriti nekog daljeg rođaka s mentalnom bolešću — što ne znači gotovo ništa za genetski rizik bliskih potomaka, piše britanski medij.