Sovjetski superšpijun Josif Grigulevič učestvovao je u planiranju ubistva Lava Trockog i sabotaži snabdijevanja nacista u Drugom svjetskom ratu, bio je ambasador Kostarike u Italiji i SFRJ, a zatim akademik i autor tridesetak knjiga.

Na sjednici Generalne skupštine UN-a 1951. godine bilo je prilično "vruće". Hladni rat je bio u jeku, a tenzija je sve više rasla. Savjetnik delegacije Kostarike, Teodoro B. Kastro, održao je govor u kojem je iskritikovao sovjetsko miješanje u unutrašnje poslove Centralne Amerike, piše "Ruska riječ".​

Kastro je govorio toliko upečatljivo i ozlojeđeno da su ga prozapadni delegati pozdravili ovacijama, a Andrej Višinski, ministar vanjskih poslova SSSR-a, rekao je za njega da je "pas čuvar imperijalizma". Višinski nije mogao ni pretpostaviti da je Kastro zapravo bio građanin Sovjetskog Saveza i vrhunski tajni agent, piše Blic.rs.

Njegovo pravo ime je bilo Josif Grigulevič. Rođen je 1913. godine u Vilniusu (današnja Litvanija). Kako je onda dospio u UN u svojstvu delegata Kostarike?

Mlad i "crven"

Grigulevič je rođen u siromašnoj karaimskoj porodici (Karaimi su ogranak judaizma) u Poljskoj. Još u mladosti je postao vatreni komunista. Sa 17 godina je stupio u Poljsku komunističku partiju, a zatim je uhapšen i zatvoren, da bi početkom 1930-ih pobjegao iz zemlje.

Kao ljevičarski aktivista, Grigulevič je najprije studirao na Sorboni, a zatim se preselio u Argentinu. U Argentini se oženio i vodio bogat društveni život družeći se s čileanskim piscem Pablom Nerudom i drugim umjetnicima. Zahvaljujući kostarikanskom piscu i diplomati, Grigulevič je 1949. nabavio lažni pasoš i pod imenom Teodor Kastro Bonefil vratio se u Evropu i nastanio u Rimu.

Kada je 1936. godine u Španiji počeo građanski rat, gdje su se ljevičarski nastrojeni republikanci borili protiv desničara Francisca Franka, Grigulevič je požurio da se pridruži svojim drugovima na bojnom polju. U Španiji su ga Sovjeti vrbovali da radi za njih kao tajni agent.

Lov na Trockog, borba protiv nacista

Kako je u jednom intervjuu potvrdila kćerka Josifa Griguleviča, Nadežda, njen otac je poslije Španije otišao u Meksiko gdje je planirao ubistvo Lava Trockog, Staljinovog najljućeg neprijatelja. Po planu, na tome su radile dvije samostalne grupe agenata, a Grigulevič je bio u manje uspješnoj grupi.

Pokušaj ubistva poduzet u maju 1940. godine bio je neuspješan. Agenti su izrešetali sobu Trockog, ali se 60-godišnji političar sakrio ispod kreveta i ostao nepovrijeđen (nakon dva mjeseca, Ramon Merkader je uspio ubiti Trockog). Kada je počeo Drugi svjetski rat, Grigulevič se posvetio borbi protiv Hitlerovih pristalica u Latinskoj Americi, uglavnom u Argentini.

Argentina zvanično nije bila saveznica Njemačke, ali ju je snabdijevala, a Grigulevič se svim silama trudio da spriječi transport robe. Okupio je veliku grupu (oko 200 ljudi) i organizovao sabotaže brodova. Ova grupa je opljačkala oko 150 brodova upućenih u Njemačku. Poslije serije eksplozija povezanih s krađama, argentinska vlada je obustavila trgovinu s Reichom.

Poliglota

Prema mišljenju historičara Vladimira Čikova, "Grigulevič je bez problema govorio i razmišljao na 10 jezika", počev od litvanskog i poljskog, pa sve do francuskog, španskog i portugalskog. Posebno je dobro glumio Latinoamerikance i zaista je izgledao kao jedan od njih. Uvijek je bio druželjubiv i ulijevao je ljudima povjerenje.

Možda je to i bilo presudno u njegovoj nevjerovatnoj diplomatskoj karijeri u Kostariki. Sprijateljio se s bivšim predsjednikom Hoseom Figeresom Fererom (koji je, naravno, smatrao da je ovaj njegov sunarodnik). Kada je pomogao Kostarikancima u poslovanju s Italijom, Grigulevič (ili Teodor B. Kastro) imenovan je 1952. godine za ambasadora u ovoj zemlji, a također u Vatikanu i u Jugoslaviji.

Teško da se od jednog tajnog agenta može očekivati da postigne nešto više. Koristeći puno povjerenje kapitalista u cijelom svijetu (čak je i sovjetski ambasador u Italiji rekao da je Kastro "neprijatelj SSSR-a" i "reakcionar"), ovaj agent je slao u Moskvu podatke od neprocjenjive vrijednosti. Pored toga, vrbovao je oko 200 stranih državljana.

Mnoštvo alijasa, plan za ubistvo Tita?

Grigulevič je imao 11 imena i vjerovatno isto toliko života. U dokumentima se spominje kao: Miguel, Jucek, Felipe, Padre, Artur, Daks, Maks, Hoze Okampo, I. P. Lavretski, I. Grigorijev i Maksimov. Staljin i Lavrentij Berija, šef sovjetske tajne službe, smišljaju mu novi zadatak – da ubije Tita.

O tome kako je planiran atentat govore pisani dokumenti.

Poslije zahtjeva Staljina da se isplanira ubistvo Tita, prvi izbor je pao na agenta Maksa, druga Griguleviča I. R., koji se već infiltrirao i dokazao kao diplomata Teodor Kastro u evropskim krugovima.

Maks je pozvan u Beč da bi mu bila izložena tri plana za ubistvo Josipa Broza:

• Tokom zvaničnog prijema kod Tita, Grigulevič je trebao iz mehanizma skrivenog u odjeći ispaliti prema Titu virus plućne kuge, koji bi ga inficirao i prouzrokovao njegovu smrt. Sam Maks, istovremeno, bio bi zaštićen od bolesti jer bi prije akcije primio serum.

• Druga prilika koju bi mogao iskoristiti jeste Titova zvanična posjeta Londonu, naročito s obzirom na to da je Grigulevič u dobrim odnosima s Petrom Velebitom, koji je u to vrijeme bio ambasador SFRJ u Velikoj Britaniji. Zahvaljujući tom poznanstvu, Maks bi dobio pozivnicu za svečani prijem u čast Tita, a ovaj bi izvršio atentat na Broza iz skrivenog oružja, a potom bi na prijemu bacio i suzavac i napravio opću paniku.

• Treća moguća prilika za ubistvo Tita je tokom nekog od diplomatskih prijema koje je predsjednik SFRJ organizovao u Beogradu. Kako je NKVD zamislio, Grigulevič bi Titu odnio poklon – kutiju za nakit, u kojoj bi bio skriven smrtonosni otrov.

Ova tri plana bila su tema razgovora na sastanku koji je održan u Beču, a Griguleviču je ostavljeno vremena da odabere način, navodi se u dokumentu. Kao ambasador Kostarike, Grigulevič se sreo s Titom u više navrata, o čemu svjedoče i fotografije, i nema sumnje da bi ispunio svoj zadatak da Staljin nije preminuo u martu 1953, nakon čega ga je ruska tajna služba opozvala.

Prekid karijere obavještajca

Na veliku žalost sovjetske obavještajne službe, Kastro nije dugo ostao u Italiji. Vraćen je u Moskvu 1956. godine, i to po hitnom postupku.

Poslije Staljinove smrti 1953. godine i borbe za vlast koja je zatim uslijedila, nove vlasti su mnoge agente tretirale kao nepouzdane. Tako se završila Grigulevičeva nesvakidašnja špijunska i diplomatska karijera.

Po povratku je za njega počeo novi život. Grigulevič je postao historičar i akademik. Napisao je tridesetak knjiga koje se tiču Latinske Amerike, kao i historije kršćanstva. Niko od njegovih novih kolega nije znao za njegovu prošlost, ali su ga svi poštovali kao naučnika. Grigulevič je vodio miran život. Umro je 1988. godine, samo par godina prije smrti države kojoj je služio.