Tako neke glumačke izvedbe postanu toliko snažne da postaju referentna tačka za sve koji kasnije pokušaju igrati slične uloge.

Kada je riječ o serijskim ubicama, malo koja interpretacija ima takav status kao ona Anthonyja Hopkinsa. Njegov lik ostaje jednako uznemirujuć i danas kao i u trenutku kada je prvi put prikazan, ponajviše zbog pogleda koji odaje potpunu psihičku nestabilnost i ostavlja snažan dojam na gledatelje, prenosi Index.hr.

Hopkins je lik Hannibala Lectera utjelovio u filmu "Kad jaganjci utihnu" iz 1991., a deset godina kasnije vratio mu se u nastavku "Hannibal". Upravo je to razdoblje između ta dva filma bilo posebno teško za glumca, koji je tada snimao projekte s kojima se nije uspio povezati i počeo ozbiljno razmišljati o odustajanju od glume, unatoč dugoj i uspješnoj karijeri na pozornici i filmu, prenosi Far Out Magazine.

Hopkins je kasnije priznao da mu je lik Lectera bio toliko intenzivan da se teško odvajao od njega. "Mislim da je na neki način sličan meni. On je osoba u samoći i izolaciji. I ja sam pomalo samotnjak - samotna osobnost", rekao je glumac, opisujući koliko ga je taj lik duboko obilježio i osobno dotaknuo.

Nakon uloga u filmovima "Meet Joe Black" i "Titus", Hopkins je došao do tačke u kojoj mu je gluma postala odbojna. Opisujući kako se tada osjećao, rekao je da mu je gluma djelovala kao "uznemirujući i odbojan, uzaludan i rasipnički život".

Ipak, to nije bio stav kojeg se dugoročno držao, jer je kasnije nastavio karijeru, osvojio drugi Oscar i ostao aktivan u filmskoj industriji i u osmom desetljeću života.