Iza Bosne i Hercegovine je još jedna godina ekonomskih odluka koje su, prema ocjeni struke, donesene bez dugoročne strategije. Povećane su obaveze, minimalna plata je rasla, ali bez istinskog rasterećenja privrede, fiskalne reforme i rasta standarda. Ekonomski analitičar Faruk Hadžić upozorava da su efekti kratkoročni, dok su dugoročni pritisci na sistem sve veći.

Faruk Hadžić ocjenjuje da se ekonomske rasprave u BiH iz godine u godinu ponavljaju.

"Svake godine rezimiramo isto. Struka daje preporuke kako unaprijediti sistem i poboljšati životni standard, ali je napredak izuzetno spor", rekao je Hadžić za N1.

Više penzionera, premalo radnika

Hadžić upozorava da se pravi problemi vide tek kada se posmatra duži vremenski period.

"U Federaciji BiH imamo rast od svega 15.171 zaposlenog, dok je broj penzionera porastao za 47.531. Izdvajanja za penzije skočila su sa 174 na 314 miliona KM mjesečno. Taj novac neko mora zaraditi", naglasio je.

Prema njegovim riječima, postojeći poreski sistem dostigao je maksimum i više ne podstiče novo zapošljavanje.

"Moramo povećavati broj radnika koji plaćaju doprinose. Ako smanjite doprinose, a proširite osnovicu i izvučete rad iz sive zone, naplata se dugoročno povećava", pojasnio je.

Minimalna plata: Veći trošak, bez rasta zapošljavanja

Govoreći o povećanju minimalne plate, Hadžić navodi da je mjera povećala naplatu doprinosa, ali nije dovela do novog zapošljavanja.

"Poslodavcu je povećanje minimalne plate donijelo dodatni trošak od oko 600 KM po radniku. Napravljen je veliki skok, pa tek onda blago smanjenje doprinosa", rekao je.

Posebno je upozorio na položaj obrtnika.

"Nije pravedno da se doprinosi obrtnika vežu za prosječnu bruto platu. Zbog rasta prosječne plate, njihova mjesečna izdvajanja sada idu i do 1.000 KM", istakao je.

"Šok terapija" i gubitak povjerenja

Komentirajući izjave o "šok terapiji" za privredu, Hadžić kaže da je problem u narušenom povjerenju.

"U ekonomiji je povjerenje ključno. Radikalne i iznenadne mjere narušavaju očekivanja i kod poslodavaca i kod radnika. Bez stabilnih očekivanja nema ni zdravih ekonomskih odluka", naglasio je.

Standard raste na papiru, ne u stvarnosti

Hadžić smatra da povećanje plata nije donijelo proporcionalan rast kupovne moći.

"Imamo paradoks da naplata direktnih poreza raste brže od indirektnih. To ukazuje da su mnoge plate iz sive zone prebačene u legalne tokove, ali realna kupovna moć građana nije značajno porasla", rekao je.

Prema njegovim riječima, zvanična inflacija ne odražava stvarni rast cijena.

"Statistička inflacija ne prati stvarni život. Metodologija se oslanja na potrošačke navike iz 2015. godine, koje danas više ne postoje", dodao je.

Fiskalizacija puna nepoznanica

Govoreći o novom zakonu o fiskalizaciji, Hadžić ističe da ključna pitanja još nemaju odgovore.

"Najveća nepoznanica je da li će fizička lica biti obveznici fiskalizacije. Prodaja lične imovine ne bi smjela biti predmet fiskalizacije", rekao je.

Kada je riječ o obrtnicima i dodatnim djelatnostima, smatra da je logično da se svaka privredna aktivnost evidentira.

"Ko god zarađuje obavljanjem djelatnosti treba evidentirati promet i platiti poreze u skladu sa zakonom", zaključio je Hadžić.

Ko plaća cijenu fiskalnih izuzetaka?

U kontekstu najava o fiskalizaciji i mogućoj defiskalizaciji dijela obrtnika, otvoreno je pitanje ko u konačnici snosi teret takvih rješenja. Posebno u slučaju onih koji ulaze u sistem, a nisu obveznici PDV-a, ali imaju obavezu plaćanja deset posto poreza na dobit.

Hadžić pojašnjava da će takvi subjekti taj dodatni trošak morati uračunati u svoje cijene ukoliko ga ne mogu amortizirati na drugi način. S druge strane, kod obrtnika koji su već u sistemu i koji bi eventualno bili izuzeti iz fiskalizacije, situacija je drugačija.

"Ako oni zadrže cijenu svojih proizvoda, a više ne plaćaju određene poreske obaveze, mogu ostvariti dodatni nivo zarade. Krajnji korisnik u tom slučaju i dalje plaća istu cijenu", navodi Hadžić.

Međutim, problem nastaje kod PDV-a, koji u takvom scenariju više ne bi bio odbitna stavka za drugu stranu u lancu. Na pitanje o logici takvog sistema, Hadžić je izričit:

"Mnoge stvari u Bosni i Hercegovini nisu logične. Godinama, na primjer, plaćamo dodatnih četiri posto doprinosa za zdravstveno osiguranje. Osigurani smo, plaćamo, nemamo dodatnu uslugu, a opet idemo u privatne poliklinike i plaćamo liječenje. Dakle, plaćamo nešto što ne možemo koristiti."

Dodaje da se ekonomska struka godinama bori protiv takvih rješenja te podsjeća da su parlamentarci uputili apelaciju Ustavnom sudu kako bi se ova odredba proglasila neustavnom.

"Sistem je pun apsurda, ali se promjene kod nas vrlo teško dešavaju", zaključuje Hadžić.