Po svemu sudeći, novogodišnja odluka Donalda Trumpa bila je smjena režima u Venezueli.

Nakon što je pod okriljem noći, s 2. na 3. januara, najmanje sedam koordiniranih eksplozija – tada još nepoznatog uzroka – potreslo Caracas i izazvalo nestašicu struje u većini južnih gradskih četvrti, Washington je potvrdio ne samo da stoji iza napada, već i da su njihove snage došle do samog predsjednika Nicolasa Madura, kao i njegove porodice, piše Jutarnji.hr.

Situacija se razvija iz minute u minutu, zbog čega je teško sa sigurnošću predvidjeti na koji će se način rasplesti ovaj čvor. Ipak, vrijedi krenuti od poznatih činjenica, jer se upravo tu najčešće kriju motiv i glavni dirigent cijele operacije.

Malo koga je istinski iznenadila spoznaja da se administracija Donalda Trumpa odlučila za seriju zračnih napada na Caracas, s obzirom na to da su operaciji prethodili mjeseci visokih tenzija na Karibima. Analitička kuća Council on Foreign Relations u svojim predviđanjima za 2026. godinu navela je da direktnu američku vojnu intervenciju protiv Venezuele smatra jednom od tri najizglednije regionalne krize.

Dodatno, u posljednjim danima 2025. godine Pentagon je, po naredbi Trumpa, prebacio ogromne količine vojske i vojne opreme u region, što je jasno ukazivalo da se nešto sprema.

Donald Trump (Foto: Joe Raedle/Getty Images Via Afp)

"Naša masivna armija spremno čeka signal. Najveća je koju smo ikada imali, daleko veća nego ikada ranije u Latinskoj Americi", poručio je Donald Trump 22. decembra sa svog imanja Mar-a-Lago na Floridi.

Na Karibima se trenutno nalazi USS Gerald R. Ford, najveći nosač aviona na svijetu, zatim 15 posto ukupne američke mornarice, nuklearna podmornica, kao i borbeni avioni F-35, strateški raspoređeni u Puerto Ricu, američkoj teritoriji pod direktnom ingerencijom Washingtona.

“Rat protiv droge” ili paravan?

No, ključno pitanje glasi – zašto Venezuela? Koji je stvarni motiv predsjednika koji se godinama predstavlja kao mirotvorac da napadne upravo ovu zemlju?

Trumpova administracija neumorno tvrdi da je povod rata "borba protiv droge" i kartela koji navodno šalju ogromne količine narkotika u SAD. Međutim, malo ko je spreman povjerovati u tu tezu, jer nijedna relevantna statistika je ne potvrđuje.

Prema zvaničnim podacima DEA-e, federalne agencije zadužene za borbu protiv droge, svega osam posto kokaina namijenjenog američkom tržištu transportovano je iz Venezuele, i to morskim putem preko Kariba. UNODC ide i korak dalje, navodeći u svojim izvještajima da Venezuela uopće ne proizvodi kokain, niti se nalazi na mapama globalnih plantaža koke.

Glavni proizvođač je, prema svim dostupnim podacima, Kolumbija, iz koje je tokom 2024. godine u SAD stiglo čak 84 posto zaplijenjenog kokaina. DEA navodi da 90 posto kolumbijskog kokaina u SAD ulazi kopnenim putem, preko Meksika.

Nafta kao ključni motiv

Ako želimo razumjeti stvarni motiv pokušaja rušenja režima Nicolasa Madura, onda se mora reći jasno: Venezuela posjeduje najveće dokazane rezerve nafte na svijetu – oko 303 milijarde barela, što čini 18 posto svih poznatih svjetskih rezervi.

Poređenja radi, Saudijska Arabija ima "tek" 267 milijardi barela.

Da je nafta stvarni uzrok i motiv ovih vojnih operacija, nedavno je indirektno potvrdila i šefica osoblja Bijele kuće Susie Wiles u intervjuu za Vanity Fair.

Slika požara u Fuerte Tiuni, najvećem vojnom kompleksu u Venezueli, nakon niza eksplozija u Caracasu (Foto: Luis Jaimes/Afp)

Zbog toga sve više analitičara Trumpovu priču o "kokainu" poredi s Bushevim "oružjem za masovno uništenje" – izgovorom koji je poslužio kao paravan za rušenje režima u još jednoj naftom bogatoj zemlji, Iraku.

Šta slijedi?

Ustav Venezuele predviđa da se sve ovlasti Nicolasa Madura automatski prenose na njegovu potpredsjednicu Delcy Rodriguez, koja je, prema informacijama američkih medija, trenutno na sigurnom. Zbog toga je još prerano govoriti o uspješno provedenoj promjeni režima, ali je jasno da se okolnosti za to ubrzano stvaraju.

Analitičke kuće poput Council on Foreign Relationsa i Crisis Groupe procjenjuju da je nastavak vojne eskalacije najizgledniji scenario, kojem daju 60 do 70 posto vjerovatnoće. Prema njihovim analizama, američke snage će nastaviti bombardovati vojnu, a moguće i civilnu infrastrukturu, s ciljem da se javnosti ogoli nemoć režima.

Nicolas Maduro (Foto: Juan Barreto/Afp)

Problem ove strategije leži u činjenici da je Maduro, nakon sedmica otvorenih prijetnji, vjerovatno premjestio ključnu vojnu infrastrukturu na sigurne lokacije. Istovremeno, venezuelska vojska, koja se još nije odmetnula od režima, decenijama primjenjuje doktrinu asimetrične odbrane, uz izvjesnu podršku Pekinga i Moskve.

Najveća opasnost krije se u činjenici da je rizik destabilizacije cijele Latinske Amerike naglo porastao. Na to je upozorio i kolumbijski predsjednik Gustavo Petro, koji je hitno pozvao Vijeće sigurnosti UN-a na vanrednu sjednicu.

Do sada je 7,8 miliona građana Venezuele napustilo zemlju, a nova eskalacija mogla bi izazvati još jedan masovni talas migracija, u trenutku kada su susjedne države sve manje spremne da prime nove izbjeglice.